Pad izvoza vojne industrije veći od 60 posto otvorio pitanje političkog upravljanja strateškim fabrikama u Federaciji BiH
Bosanskohercegovačka namjenska industrija, koja je posljednjih godina važila za jedan od rijetkih stabilnih i profitabilnih sektora domaće ekonomije, suočava se s ozbiljnim padom izvoza i sve izraženijim unutrašnjim problemima. Podaci o vanjskotrgovinskom prometu za prvi kvartal ove godine pokazuju dramatičan pad izvoza municije i vojne opreme, što je izazvalo zabrinutost u industrijskim i ekonomskim krugovima.
Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, ukupna vrijednost izvoza proizvoda namjenske industrije u prva tri mjeseca ove godine iznosila je svega 67 miliona KM, dok je u istom periodu prošle godine izvoz bio čak 172 miliona KM. Riječ je o padu većem od 60 posto, što predstavlja jedan od najvećih poremećaja u ovom sektoru u posljednjih nekoliko godina.
Posebno alarmantan podatak odnosi se na izvoz bombi, granata, mina, raketa i druge vojne municije, koji čini najveći dio ukupnog izvoza namjenske industrije. Vrijednost izvoza ove kategorije proizvoda pala je sa 163 miliona KM na svega 50 miliona KM u samo godinu dana.
Takav pad dolazi u trenutku kada evropske države, zbog geopolitičkih tenzija i rata u Ukrajini, ulažu milijarde eura u razvoj vlastite vojne proizvodnje i kada je globalna potražnja za municijom i naoružanjem na rekordnom nivou. Upravo zbog toga pad bosanskohercegovačkog izvoza izaziva dodatnu zabrinutost, jer pokazuje da problem nije u tržištu, nego prvenstveno unutar samog sistema upravljanja industrijom.
Političke smjene destabilizovale sektor
Jedan od ključnih razloga za nagli pad proizvodnje i izvoza vidi se u intenzivnim političkim promjenama upravljačkih struktura u fabrikama namjenske industrije u Federaciji BiH.
U posljednje dvije godine gotovo sve veće fabrike prošle su kroz smjene nadzornih odbora, direktora i uprava. Umjesto kontinuiteta poslovanja i dugoročnog razvoja, kompanije su postale prostor političkog kadroviranja i međustranačkih dogovora.
Takva praksa posebno je pogodila osjetljivu vojnu industriju, gdje upravljanje ne podrazumijeva samo administrativno iskustvo, već i duboko poznavanje proizvodnih procesa, međunarodnog tržišta, sigurnosnih procedura i dugoročnog planiranja.
U industrijskim krugovima sve češće se upozorava da su pojedine rukovodeće pozicije dodjeljivane prema političkoj podobnosti, a ne prema stručnim kompetencijama. Posljedica toga je usporavanje poslovnih procesa, otežano ugovaranje novih poslova i slabljenje povjerenja međunarodnih partnera.
Namjenska industrija funkcioniše na dugoročnim ugovorima, preciznim rokovima i stabilnom menadžmentu. Svaka nagla promjena upravljačke strukture može izazvati ozbiljne poremećaje u lancu proizvodnje i izvoza.
Borba za kontrolu nad fabrikama
Dodatne tenzije izazvali su pokušaji preuzimanja vlasničkog utjecaja nad pojedinim ključnim fabrikama vojne industrije u Federaciji BiH.
Posebna pažnja usmjerena je prema kompanijama Pretis i Binas, koje predstavljaju jedne od najvažnijih proizvodnih kapaciteta domaće namjenske industrije.
U pozadini se već duže vrijeme vodi borba za upravljačku kontrolu nad ovim kompanijama, a pojedini privatni investitori pokušavaju povećati svoj utjecaj kroz vlasničke udjele i političke veze.
Sama činjenica da privatni kapital želi ulaziti u vojnu industriju nije sporna, jer je riječ o sektoru koji globalno privlači ogromna ulaganja. Međutim, problem nastaje kada država nema jasnu strategiju zaštite svojih strateških kompanija i kada političke strukture djeluju neorganizovano ili podložne različitim interesnim centrima.
Upravo zbog toga sve češće se otvara pitanje da li Federacija BiH uopće ima dugoročnu strategiju razvoja vojne industrije ili se ključne odluke donose isključivo kroz političke i interesne dogovore.
Strateška industrija bez strategije
Bosanskohercegovačka namjenska industrija decenijama je predstavljala jedan od najvažnijih industrijskih sektora bivše Jugoslavije. Nakon rata, veliki dio kapaciteta je obnovljen, a posljednjih godina fabrike su uspjele ostvariti značajan rast izvoza zahvaljujući povećanoj globalnoj potražnji.
Ipak, iza finansijskih uspjeha ostali su brojni strukturni problemi.
Jedan od najvećih jeste nedostatak ulaganja u razvoj novih proizvoda i savremenih tehnologija. Većina fabrika i dalje se oslanja na proizvodne programe razvijene prije više decenija, dok konkurencija ubrzano modernizuje proizvodnju i ulaže u sofisticirane sisteme.
Dodatni problem predstavlja odlazak stručnog kadra i nedovoljno zapošljavanje mladih inženjera i stručnjaka iz oblasti odbrambenih tehnologija.
Industrijski eksperti upozoravaju da Bosna i Hercegovina ima obrazovane stručnjake, ali da sistem ne koristi njihov potencijal. Umjesto razvoja stručnih timova i tehnološke modernizacije, mnoge fabrike ostale su zarobljene u političkim obračunima i kratkoročnim interesima.
Evropsko tržište traži više municije, BiH izvozi manje
Paradoks trenutne situacije posebno dolazi do izražaja zbog činjenice da evropsko tržište bilježi historijski rast potražnje za municijom i vojnom opremom.
Nakon početka rata u Ukrajini gotovo sve članice NATO saveza povećale su vojne budžete i pokrenule masovne programe nabavke municije. Fabrike širom Evrope rade punim kapacitetima, a mnoge države traže nove dobavljače.
Bosna i Hercegovina je, barem teoretski, mogla imati ogromnu ekonomsku korist od takvih okolnosti.
Umjesto toga, domaća namjenska industrija ulazi u period unutrašnje nestabilnosti, političkih sukoba i pada izvoza.
To otvara ozbiljno pitanje da li će BiH uspjeti zadržati poziciju relevantnog proizvođača vojne opreme ili će izgubiti tržišta koja su godinama građena.
Fabrike nisu pred gašenjem, ali upozorenje je ozbiljno
Uprkos teškom padu izvoza, trenutno nema pokazatelja da bi ključne fabrike namjenske industrije mogle otići u stečaj ili potpuno obustaviti proizvodnju.
Većina kompanija i dalje raspolaže značajnim kapacitetima, infrastrukturom i postojećim ugovorima.
Međutim, aktuelni pokazatelji predstavljaju ozbiljno upozorenje da političko upravljanje strateškom industrijom dugoročno može proizvesti ogromne ekonomske posljedice.
Bez stabilnog menadžmenta, tehnološke modernizacije i jasne državne strategije, teško je očekivati da će domaća vojna industrija moći pratiti konkurenciju na globalnom tržištu.
U trenutku kada svijet ulaže rekordna sredstva u razvoj odbrambene proizvodnje, Bosna i Hercegovina rizikuje da vlastitim političkim sukobima oslabi jedan od rijetkih sektora koji je imao potencijal ozbiljnog ekonomskog rasta i međunarodne konkurentnosti.
