U Bosni i Hercegovini izborna godina gotovo po pravilu donosi pojačane političke tenzije, agresivniju retoriku i svakodnevna politička prepucavanja koja često zamjenjuju ozbiljne rasprave o ekonomiji, reformama i životnom standardu građana. Međutim, ovogodišnja kampanja već sada poprima dimenzije jedne od najžešćih političkih borbi u postdejtonskoj eri, i to mnogo prije zvaničnog početka predizborne kampanje.
Političke stranke širom zemlje već mjesecima vode neformalnu kampanju kroz tribine, medijske nastupe i društvene mreže, pokušavajući zauzeti što bolju poziciju pred oktobarske izbore. Umjesto konkretnih programa i rješenja za nagomilane probleme građana, politička scena ponovo je preplavljena međusobnim optužbama, etiketiranjem i podizanjem političkih tenzija.
Verbalni rat unutar hrvatskog političkog korpusa
Za razliku od ranijih izbornih ciklusa, kada je HDZ BiH svoju političku mobilizaciju uglavnom gradio kroz sukob s bošnjačkim strankama i kritikovanje izbora Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, ove godine pažnja se sve više usmjerava na sukobe unutar samog hrvatskog političkog korpusa.
U centru pažnje našao se otvoreni sukob između lidera HDZ-a BiH Dragan Čović i kandidata pet stranaka s hrvatskim predznakom za člana Predsjedništva BiH Zdenko Lučić.
Sve je eskaliralo nakon Lučićevog gostovanja na Face TV-u, gdje je iznio niz ozbiljnih optužbi na račun Čovića i vrha HDZ-a BiH. Uslijedio je izuzetno oštar odgovor lidera HDZ-a, koji je Lučića praktično pokušao predstaviti kao osobu povezanu s kriminalnim, paraobavještajnim i ratnoprofiterskim strukturama.
Lučić je potom odgovorio objavljivanjem dokumenata iz 1991. godine koji se odnose na Čovićev angažman u mostarskoj kompaniji “Soko”, nastojeći time otvoriti pitanje njegove uloge u tadašnjim strukturama bivše Jugoslavije.
Problem koji HDZ ne može riješiti starom matricom
Za HDZ BiH problem predstavlja činjenica da Zdenka Lučića nije moguće politički delegitimirati na način na koji je to godinama rađeno s kandidatima Demokratske fronte i Željko Komšić.
Narativ o “nelegitimnom predstavljanju Hrvata”, koji je HDZ godinama koristio u političkoj borbi, u slučaju Lučića nema jednaku političku težinu, jer dolazi iz stranaka s hrvatskim predznakom i politički djeluje unutar hrvatskog biračkog tijela.
Upravo zbog toga dio političkih poruka iz HDZ-a poprima novu dimenziju. Posebno je zanimljiv pokušaj da se Lučića predstavi kao kandidata koji djeluje “po nalogu Sarajeva”, što predstavlja retoriku veoma sličnu onoj koju lider SNSD-a Milorad Dodik godinama koristi protiv opozicije u Republici Srpskoj.
Takvom retorikom pokušava se stvoriti politička percepcija da svaki Hrvat koji nije dio HDZ-ovog političkog okvira automatski djeluje u interesu bošnjačkih ili probosanskih političkih centara moći.
Čovićev odgovor pokazuje političku nervozu
Posebnu pažnju izazvala je činjenica da je Čović uopće odlučio javno odgovoriti na Lučićeve izjave, budući da lider HDZ-a često ističe kako ne komentariše političke protivnike i “kolege”.
To pokazuje da su Lučićeve tvrdnje izazvale mnogo ozbiljniji politički efekat nego što se možda očekivalo. Posebno su odjeknule optužbe koje se odnose na sticanje hrvatskog državljanstva i navodne veze pojedinih struktura HDZ-a BiH s bivšim sistemom i kadrovima JNA.
Oštrina reakcije iz vrha HDZ-a sugeriše da u toj stranci postoji određena politička zabrinutost zbog mogućnosti rasipanja dijela hrvatskog biračkog tijela, naročito u trenutku kada se prvi put nakon dugo vremena pojavio kandidat koji pokušava okupiti dio nezadovoljnog hrvatskog biračkog tijela izvan dominantnog HDZ-ovog političkog okvira.
Moguće političko preslagivanje
Iako je prerano govoriti o ozbiljnom političkom preokretu, jasno je da sukob između Čovića i Lučića otvara prostor za novo političko preslagivanje unutar hrvatskog korpusa u BiH.
Takav razvoj situacije mogao bi dodatno zakomplikovati ionako napetu političku atmosferu u zemlji, jer bi se pored tradicionalnih međunacionalnih sukoba prvi put u značajnijoj mjeri otvorio i unutarhrvatski politički front.
U naredna četiri mjeseca očekuje se dodatna radikalizacija političke retorike, nastavak međusobnih optužbi i pokušaji mobilizacije birača kroz stvaranje atmosfere političke ugroženosti.
Dok političke elite vode borbu za pozicije i kontrolu nad institucijama, građani BiH još jednom ostaju po strani, čekajući izbore u zemlji u kojoj je politička neizvjesnost postala jedina konstanta.
