Vojni analitičar Aleksandar Radić iznio je tvrdnje da je još uoči protesta održanog 15. marta imao određene sumnje o mogućoj upotrebi zvučnih sredstava za razbijanje okupljanja, navodeći da su ga pojedini detalji na terenu naveli na takav zaključak.
Gostujući na televiziji, Radić je posebno izdvojio grupu ljudi koju je, kako kaže, uočio dok su se kretali prema prostoru poznatom kao “Ćacilend”, pri čemu su nosili kišobrane sa oznakom “Faradej”.
Prema njegovim riječima, upravo taj detalj bio je jedan od faktora koji su kod njega otvorili pitanje da li se radi o potencijalnoj zaštiti od određenih vrsta tehnoloških uređaja.
“Petnaestog marta razgovarao sam s ljudima koji su išli u Ćacilend. Nosili su kišobrane s oznakom Faradej. Zašto bi neko po lijepom vremenu nosio takav kišobran ako nije riječ o zaštiti od dejstva zvučnih talasa?”, izjavio je Radić.
On je u nastavku govorio i o svom ranijem profesionalnom iskustvu, navodeći da je tokom rada u američkoj policiji imao priliku da se upozna s funkcionisanjem uređaja koji proizvode intenzivne zvučne efekte, kao i njihovim mogućim efektima na masu.
Radić tvrdi da su se nakon protesta pojavili incidenti i panika među dijelom okupljenih, što on povezuje s eventualnom upotrebom takve opreme, iako su vlasti u Srbiji više puta negirale da je do toga došlo.
U javnosti su se kasnije pojavile informacije o postojanju policijskih uređaja tipa LRAD 450XL, koji se u stručnoj literaturi opisuju kao sredstva za emitovanje usmjerenog zvuka, ali zvanična potvrda njihove upotrebe na protestu nije data.
Radić je ocijenio i da su njegove javne izjave vjerovatno bile povod za nedavne provjere i pretres njegovog stana i kancelarije, što on vidi kao vid pritiska zbog iznošenja stavova u javnosti.
“Radi se o pritisku zbog onoga što sam govorio o zvučnom topu”, naveo je Radić, dodajući da smatra kako iza postupaka stoje bezbjednosne strukture.
Više javno tužilaštvo u Beogradu ranije je naložilo prikupljanje informacija o navodima vezanim za moguću upotrebu zvučnih sredstava tokom protesta, kao i razgovore s osobama koje su javno iznosile te tvrdnje.
Radić, s druge strane, smatra da se cijeli slučaj može posmatrati i kroz prizmu šireg političkog i bezbjednosnog pritiska na pojedince koji javno iznose kontroverzne tvrdnje.
