Svi bježe od Elmedina Konakovića: Hoće li Konaković pobjeći sam od sebe? - NiP se nalazi pred najvećom krizom od osnivanja?

Politička scena Bosne i Hercegovine posljednjih mjeseci svjedoči sve intenzivnijem osipanju kadrova iz Naroda i pravde (NiP), stranke koju je prije gotovo deceniju osnovao Elmedin Konaković nakon odlaska iz SDA. Najnoviji slučaj iz Kalesije dodatno je otvorio pitanje da li se radi o pojedinačnim neslaganjima ili o dubokoj političkoj krizi koja zahvata samu srž stranke.

Predsjednik Naroda i pravde Elmedin Konaković prije nekoliko dana javno je saopćio da su iz stranke isključena četvorica vijećnika – Edis Trumić, Sead Alibašić, Asmir Trumić i Adis Bajrić. Međutim, politička stvarnost bila je drugačija. Oni su još ranije napustili NiP i pristupili SBB-u, što je predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić javno potvrdio.

Zbog toga je uslijedila lavina komentara da je rukovodstvo NiP-a pokušalo politički poraz predstaviti kao disciplinarnu pobjedu. Umjesto da objasni razloge odlaska svojih kadrova, stranka je odlučila saopćiti kako ih je sama isključila, iako su oni već bili donijeli odluku da napuste organizaciju.

Simptom mnogo dubljeg problema

Politički analitičari upozoravaju da pojedinačni odlasci nisu problem ni za jednu ozbiljnu političku organizaciju. Problem nastaje kada odlasci postanu pravilo, a ne izuzetak.

U slučaju Naroda i pravde, lista onih koji su napustili stranku postaje sve duža i sve značajnija. Među njima nisu samo lokalni aktivisti ili manje poznati članovi, već ljudi koji su godinama predstavljali okosnicu političkog projekta koji je Konaković gradio.

Stranku su u proteklom periodu napustili državna zastupnica Mija Karamehić-Abazović, zastupnik u Skupštini Unsko-sanskog kantona Šuhret Fazlić, jedan od osnivača stranke u Kalesiji Mujo Mujkić, kao i niz drugih istaknutih funkcionera i članova.

Posebnu pažnju izazivaju dešavanja u Kantonu Sarajevo, koji se smatra političkim uporištem Naroda i pravde. Upravo u kantonu gdje je stranka ostvarila svoje najveće političke uspjehe zabilježeni su brojni odlasci.

Među onima koji su napustili NiP nalaze se Jasmin Ademović, Rusmir Pobrić, Emina Džano, Enis Bogilović, Dženan Mulić, Nermin Kapo, Emina Hasanović i Salko Salkić.

Za mnoge posmatrače posebno je značajan odlazak Kemala Ademovića. Kao jedan od osnivača stranke i čovjek koji je godinama važio za jednog od najutjecajnijih ljudi unutar Naroda i pravde, njegov izlazak iz stranke mnogi su protumačili kao signal da problemi unutar organizacije nisu površinske prirode.

Kada odlaze osnivači

U političkoj teoriji i praksi postoji nepisano pravilo da je odlazak osnivača jedan od najozbiljnijih pokazatelja unutrašnje krize.

Osnivači nisu obični članovi. Oni su ljudi koji su kreirali ideju, organizacionu strukturu i političku filozofiju stranke. Kada upravo takvi ljudi počnu napuštati organizaciju koju su sami stvarali, javnost prirodno počinje postavljati pitanje šta se zapravo dešava iza zatvorenih vrata.

U slučaju Naroda i pravde, više nije riječ o jednom ili dva izdvojena slučaja. Radi se o kontinuiranom procesu koji traje mjesecima i koji zahvata različite nivoe organizacije – od lokalnih vijećnika do najviših stranačkih funkcionera.

Zajednički imenitelj svih odlazaka

Konaković i rukovodstvo NiP-a uglavnom su svaki odlazak objašnjavali ličnim interesima pojedinaca, političkim trgovinama ili neslaganjem s politikama stranke.

Međutim, kada se broj onih koji odlaze mjeri desetinama, a među njima se nalaze dugogodišnji saradnici, osnivači, zastupnici i članovi Predsjedništva, tada se nameće logično pitanje: postoji li zajednički imenitelj svih tih odlazaka?

Sve je teže povjerovati da su problem baš svi koji odlaze, dok rukovodstvo ne snosi nikakvu odgovornost.

Politička iskustva iz regiona pokazuju da stranke rijetko propadaju zbog napada političkih protivnika. Mnogo češće ih urušavaju unutrašnji sukobi, gubitak povjerenja među članstvom i percepcija da vrh stranke više ne sluša ljude koji su je gradili.

Teret vlasti i političkih afera

Dodatni problem za Narod i pravdu predstavlja činjenica da se stranka istovremeno suočava s kritikama zbog rezultata vlasti na različitim nivoima.

Protivnici NiP-a tvrde da je stranka izgubila politički identitet koji ju je izdvajao od konkurencije kada je nastajala kao alternativa SDA. Umjesto obećane transparentnosti i drugačijeg načina upravljanja, sve češće se govori o kadrovskim kontroverzama, sukobima unutar koalicije i političkim kompromisima koji su razočarali dio biračkog tijela.

U javnosti su se pojavile i brojne optužbe koje su dodatno opteretile politički imidž stranke. Iako mnoge od njih nisu dobile pravosnažan sudski epilog, njihovo konstantno prisustvo u medijskom prostoru ostavlja političke posljedice.

U takvom ambijentu svaki novi odlazak dobija dodatnu težinu i produbljuje percepciju da se stranka nalazi u defanzivi.

Predizborna godina kao test opstanka

Predstojeći izbori predstavljat će najvažniji test za Narod i pravdu od njenog osnivanja.

Za razliku od prethodnih izbornih ciklusa, kada je stranka nastupala kao politička alternativa i nosilac promjena, sada ulazi u kampanju kao dio vlasti i sa znatno većim teretom odgovornosti.

Istovremeno, suočava se s unutrašnjim podjelama, odlascima kadrova i rastućim nezadovoljstvom dijela članstva.

Politički protivnici smatraju da se radi o početku ozbiljnog pada, dok rukovodstvo NiP-a tvrdi da stranka prolazi kroz proces konsolidacije i jačanja.

Ko je u pravu pokazat će birači.

Traženje izlaza ili proces konsolidacije?

Ostaje činjenica da je u relativno kratkom periodu Narod i pravdu napustio veliki broj prepoznatljivih članova. Među njima su vijećnici, zastupnici, članovi Predsjedništva, osnivači i dugogodišnji saradnici.

Takav trend teško je ignorisati i još teže objasniti isključivo ličnim razlozima pojedinaca.

Zbog toga se sve češće postavlja pitanje da li svjedočimo prolaznoj fazi političkog preslagivanja ili početku ozbiljnog urušavanja jednog od najznačajnijih političkih projekata nastalih u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini.

Jedno je sigurno – stranka iz koje odlaze osnivači, članovi Predsjedništva, zastupnici i vijećnici ne ostavlja utisak političke organizacije koja bezbrižno ide prema novim izbornim pobjedama. Naprotiv, ostavlja dojam organizacije koja se suočava s najtežim izazovom od svog nastanka.

A upravo odgovor na pitanje zašto ljudi odlaze mogao bi biti presudan za političku budućnost Elmedina Konakovića i Naroda i pravde.