Bh. zvaničnici koji su učestvovali na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji slažu se da BiH mora ojačati veze sa Evropskom unijom, uložiti puno napora u reformski angažman, te jačati stabilnost, sigurnost i napredak u zemlji.
Uglavnom su razgovarali sa evropskim i američkim zvaničnicima koji inače podržaju BiH na evropskom putu, ali nekako se doima da je bilo jako malo političkih spid dejtova sa evropskim zvaničnicima koji nisu baš naklonjeni evropskom putu BiH, bar ne tako brzo kako je predviđeno da BiH otpočne pregovore sa EU o pristupanju već u martu ove godine.
Na tim marginama pomenute konferencije, sastajao se visoki predstavnik u BiH, Christian Schmidt, sa brojnim ministrima vanjskih poslova zemalja članica EU i transatlantskih partnera, visokim dužnosnicima EU i NATO-a, zapovjednikom Komande združenih savezničkih snaga u Napulju admiralom Stuartom B. Munschom i specijalnim izaslanikom Ujedinjenog Kraljevstva za zapadni Balkan sir Stuartom Peachom i ponovo istakao važnost osiguranja integriteta izbora te da je to pitanje od suštinskog značaja za stvaranje stabilnog i sigurnog političkog okruženja koje pogoduje daljnjem razvoju i napretku zemlje.
Ono što se trenutno dešava na političkoj sceni, a što EU zvaničnici zovu zamahom, trebalo bi navodno da bh. političari iskoriste u najboljem mogućem interesu za BiH.
Međutim, Milorad Dodik je na svom nalogu na društvenoj mreži X već nekoliko puta objasnio da njegov evropski put odnosno evropski put BiH prestaje onog momenta ako i kada se bude miješao visoki predstavnik u BiH i nametao eventualne izmjene Izbornog zakona BiH.
Građani BiH prate politička dešavanja i apsolutno ne vjeruje niko da će Dodik išta učiniti za dobrobit BiH, osim ako to ne bude u njegovom interesu odnosno ako se ne pristupi realizaciji dogovora iz Laktaša. Ovaj dogovor je bitan Dodiku jer sadrži obećanje da će se na dnevnom redu naći izmjene Zakona o Ustavnom sudu BiH u aprilu ove godine. I to je ono što je ključni interes Dodika.
Za Dodikom ništa manje ne ucjenjuje i ne ohrabruje realizaciju pomenutog dogovora – Dragan Čović. Taj dogovor sadrži obećanje da će se riješiti i pitanje legitimnog predstavljanja u Predsjedništvu BiH bez izmjena Ustava BiH.
Za trojkine interese i uslove ne znamo ništa. Bh. javnost bi morala znati i biti upućena u to. Međutim, stranke Trojke samo šute i čekaju reakciju stranaca.
Na potezu je visoki predstavnik u BiH. Ako je pratiti ono što je do sada radio Christian Schmidt, on će nastojati da bh. političari sami riješe problem izborne reforme, ali teško da će se odlučiti da se miješa u ovaj proces s obzirom da ga Dodik praktično ucjenjuje.
A visoki predstavnik u BiH niti dozvoljava da se Dodikove odluke primjenjuju u BiH, ukoliko su u suprotnosti sa ustavom BiH i Dejtonskim mirovnim sporazumom, niti ga spriječava u njegovim aktivnostima i secesionističkim nastojanjima.
Razlog zašto je to tako jeste taj što očekuje da Dodika obeshrabri to što je predmetom na Sudu BiH, ali ono što međunarodni zvaničnici u BiH ne shvataju ili neće da shvate, da ovaj njihov neutralan odnos prema Dodiku, ne može vječno trajati, a Dodika ima ko zamijeniti.
Mnogi pokušavaju odgovoriti da li će Schmidt reagovati, nametnuti izbornu reformu, da li će nešto konkretno uraditi, ali niko ne može dati odgovor na to pitanje jer ga ni sam Schmidt još uvijek ne zna. Schmidt se takođe obradovao pomacima iz Laktaša, ali sve njih je iznenadila Amerika koja sad vrši pritisak na Čovića da realizuje projekat južne interkonekcije.
Ako Schmidt reaguje, Dodik će se povući i vršiti blokade političkih procesa u BiH.
Ako ne reaguje, onda tek izborna reforma neće doći na red.
Tako da je visoki predstavnik u BiH na teškom zadatku. I moguće na kraju da nametne par tehničkih izmjena koje će samo produžiti ovu političku agoniju koju živimo.