Rat koji je započeo s Iranom, a podstakao ga je genocidni Izrael, postaje sve žešći i njegov obim se širi, šireći se po cijeloj regiji Perzijskog zaljeva.
U ovom prljavom ratu, koji uništava ne samo vojne ciljeve već i urbanu infrastrukturu, energetske objekte, vodne resurse i historijske građevine, broj civilnih žrtava i dalje raste.
Kriza na tržištima nafte i energije, izazvana iranskim zaustavljanjem tranzita kroz Hormuški moreuz, eskalirala je u masovni globalni vrtlog koji pogađa globalne ekonomije .
U središtu sve ove vrtoglave agende i previranja je američki predsjednik Donald Trump, koji djeluje na osnovu intuicije, a ne ozbiljnog planiranja.
Od Trumpovog povratka u Bijelu kuću, globalna agenda se sada mijenja za nekoliko sati, a ne dana.
Kada je Donald Trump započeo rat s Iranom, nije uzeo u obzir izuzetno nizak nivo podrške koju je dobio od američke javnosti niti je predstavio pravi plan za ovaj rizični poduhvat. Opravdanje za rat se stalno mijenjalo, dok je njegov cilj ostao nejasan.
Još gore, Trumpova administracija nije predvidjela najočitije posljedice ovog rata. Prva posljedica sukoba na Bliskom istoku je energetska kriza. Međutim, rizik preko Hormuškog moreuza je bio potcijenjen, cijene nafte su naglo porasle, a globalna ekonomija je bila uzdrmana. Dakle, ne samo da je rat započeo, već je i svjetska ekonomska ravnoteža nepromišljeno narušena.
Anatomija rata bez strategije
Od promjene režima do eliminacije nuklearnih resursa, agresivne SAD i genocidni Izrael, čija su se predviđanja sva izjalovila, također nisu u stanju osigurati podršku svojih saveznika uprkos svim prijetnjama i ucjenama.
Trump, čija je vanjska politika postala talac nečasnih interesa Izraela, ne može pronaći izlaz iz kaljuže u koju je upao, a koju je izazvao izraelski premijer Benjamin Netanyahu.
S obzirom na to da se pukotine u njegovoj bazi šire, Trump, nakon što nije uspio riješiti političke troškove rata, kao ni njegov ekonomski utjecaj na zemlju, traži dodatnih 200 milijardi dolara finansiranja od Kongresa.
Ne očekuje se da će zahtjev Kongresa za dodatnim budžetom biti lako odobren. Čak i prije nego što je spomenuta cifra od 200 milijardi dolara, demokrate su izrazile svoje protivljenje takvom zahtjevu.
Netanyahu, koji ga je gurnuo u ovaj prljavi rat, sada doživljava šok zbog toga što odbrambeni sistem Gvozdene kupole postaje sve neefikasniji protiv nedavnih iranskih napada. Međutim, Netanyahu, koji napreduje na ovom krvoproliću, čini sve što je u njegovoj moći da nastavi ovaj mračni rat, koji jača njegovu političku moć, omogućava mu da proširi svoju okupaciju u Libanu i služi slabljenju Irana.
Ukratko, Trump je bacio sebe i svoju zemlju u vatrenu oluju iz koje ne mogu pobjeći, sve zarad Netanyahuovih zlokobnih ciljeva.
Rezultat je niz izjava odvojenih od stvarnosti, kontradiktornih tvrdnji i tvrdnji koje nemaju nikakvo uporište na terenu. Naracija da je rat "postigao svoje ciljeve" potpuno je izgubila kredibilitet, s obzirom na civilne žrtve i eskalaciju krize.
U srcu cijelog ovog vihora je Trumpov politički stil , koji manje liči na državništvo, a više na strategiju stalnog izazivanja previranja .
Richard Nixon, koji se istakao svojim oštrim strategijama tokom Hladnog rata, Ronald Reagan, koji je svojom komunikacijskom moći uticao na svjetsku agendu, ili George W. Bush, koji je promijenio doktrinu globalne sigurnosti nakon 11. septembra... Svi su oni donosili kontroverzne odluke u svojim periodima i provodili oštre i agresivne politike koje su dovele do masakra.
Ali ono što je ovim predsjednicima bilo zajedničko jeste da je smjer njihove politike bio zasnovan, barem unutar određenog strateškog okvira.
Svjetski lideri su mogli manje-više nagađati kojim putem ide Washington.
Međutim, Donald Trump se pojavio kao politička figura koja je radikalno promijenila ovu tradiciju.
Izjave date jučer mogu se danas poreći; savezi formirani u prošlosti mogu se danas meta napada. Model liderstva koji se sastoji od kontradiktornih i nedosljednih izjava unutar iste deklaracije potpuno potkopava povjerenje.
Njegov politički stil ne sastoji se samo od donošenja odluka; on stvara neizvjesnost, napetost i stalno mijenjanje dnevnog reda.
Diplomatija, gdje su dugoročno planiranje i predvidljivost umjetnost, transformira se u arenu trenutnih refleksa i političkih šokova u doba Trumpa.
Jednog dana, agresivna ratna retorika može eskalirati, a već sljedećeg, povlačenje je moguće. Ova brza promjena stvara stratešku neizvjesnost ne samo u Washingtonu već i širom svijeta.
Jedna izjava može potresti tržišta, poruka na društvenim mrežama može izazvati diplomatsku krizu, a promjena retorike u roku od nekoliko sati može poremetiti svu ravnotežu.
Diplomatiju sve više zamjenjuju šokantni događaji, iznenadne objave i preokreti.
Stoga, Trumpovu eru ne definiraju samo kontroverzne politike, već i institucionalizacija nepredvidljivosti.
Globalna cijena nepredvidljivosti
Jedan od najupečatljivijih aspekata Trumpove politike je duboki jaz između retorike i djela. Politike koje počinju oštrom retorikom ponekad završavaju neuspjesima; drugi put eskaliraju manje krize, podižući međunarodne tenzije.
Svijet, koji već prolazi kroz krhak period, neprestano je potresen eskalacijom rata u Iranu, poremećajima u ekonomskoj ravnoteži i tenzijama na energetskom tržištu.
U takvom okruženju, ono što se očekuje od lidera velikih sila jeste da uspostave ravnotežu i stvore stabilnost. Međutim, Trumpov politički stil se zasniva na stvaranju destabilizacije, a ne na uspostavljanju ravnoteže.
Globalni sistem se sada suočava ne samo s krizama, već i s Trumpovim brzo i nepredvidivo promjenjivim, haotičnim stilom politike.
Pravi problem je visoka cijena koju cijela planeta plaća za hronično nepredvidivo ponašanje agresivnog i neobuzdanog američkog lidera koji sjedi na mjestu najmoćnijeg čovjeka na svijetu.
Prema izvještaju Ekonomske i socijalne komisije UN-a za zapadnu Aziju (ESCWA), ukupna šteta od rata do sada je premašila 63 milijarde dolara.
S dnevnim ekonomskim gubicima procijenjenim na 2,4 milijarde dolara, predviđa se da će rat koštati 150 milijardi dolara ako traje mjesec dana.
Prema proračunima web stranice Iran Cost Ticker, SAD troše 11.574 dolara po sekundi, otprilike 42 miliona dolara po minuti i preko milijardu dolara dnevno na ovaj rat.
Zemlje Perzijskog zaliva su najteže pogođene; inflacija, krize s gorivom i kolapsi lanaca snabdijevanja šire se u valovima po energetski ovisnim ekonomijama.
U već krhkoj regiji, gdje je čak i prije rata 210 miliona ljudi živjelo u sjeni sukoba, a 82 miliona je trebalo humanitarnu pomoć, ovaj rat čini sliku još mračnijom.
Ovaj rat ne uništava samo bojno polje; on proizvodi razaranje u ekonomijama, za stolovima i u životima ljudi.
U srcu globalne oluje
Dvadeset četvrtog dana sukoba s Iranom, kraj rata ostaje neizvjestan, uz eskalaciju napada praćenih međusobnim prijetnjama.
Dok američki predsjednik Trump s jedne strane kaže da "ne razmatramo kopnenu operaciju", s druge strane, ironično, daje težinu scenarijima za operaciju protiv ostrva Harg, koje je vitalni resurs za Iran.
Svaka izjava Trumpa, koji tvrdi da pregovara s Iranom uprkos prijetnjama da će napasti njegovu energetsku infrastrukturu ako ne otvori Hormuški moreuz, stvara globalne turbulencije, od zlata i nafte do deviznih tržišta i berze.
S obzirom na raspoređivanje 4.500 marinaca u regiju radi otvaranja Hormuškog moreuza i povećanje vojnih snaga, od F-35 do amfibijskih jedinica, Sjedinjene Države se sve više tumače kao da se pripremaju za operaciju.
Rat duboko potresa ne samo vanjsku politiku, već i američku unutrašnju politiku. Prema anketama iz 2026. godine, većina američke javnosti nije uvjerena u opravdanost rata. Anketa Reutersa/IPOS-a pokazala je da je samo 7 posto bilo za slanje kopnenih trupa.
Ovo stvara situaciju koja dodatno narušava ionako krhku javnu podršku Trumpu. Rastuće nezadovoljstvo, posebno među nezavisnim biračima, povećava političku cijenu sukoba, dok se pukotine unutar Trumpove baze šire uoči ključnih međuizbora 3. novembra.
U međuvremenu, vrijedna je pažnje Trumpova sve oštrija retorika, ne samo prema njegovim rivalima već i prema saveznicima. Pritisak na zemlje NATO-a da pruže veću podršku, eksplicitna upozorenja zaljevskim državama i ekonomske prijetnje Evropi dodatno komplikuju diplomatski front sukoba.
Ono čemu danas svjedočimo nije samo rat; to je ogroman preokret u kojem sila koja je izgubila kontrolu vuče svijet sa sobom.
Problem više nije u pozicijama osvojenim ili izgubljenim na bojnom polju; radi se o otvaranju vrata novoj eri nereda u kojoj propaganda zamjenjuje istinu, trenutni refleksi strategiju, a prijetnje diplomatiju.
Trumpov stil upravljanja proizvodi raspad koji potresa ravnotežu ne samo Amerike već i cijelog svijeta. Svaka iznenadna odluka, svaka kontradiktorna izjava i svaki nepromišljen potez čini globalni sistem malo nepredvidljivijim, malo krhkijim.
I sada je prekoračen najopasniji prag; svijet se više ne suočava s krizama s predvidljivim ishodima, već s haosom čiji su smjer, granice i kraj nepoznati.
Ovo nije upravljani proces; on poprima oblik lutajućeg haosa.
A najstrašniji aspekt ove katastrofe je to što i razlog da se ona zaustavi i volja da se ona uravnoteži neprestano slabe.
Svijet nije samo usred rata; nalazi se usred oluje čiji je intenzitet nepoznat, čiji je smjer nepredvidljiv i koja bi mogla postati veća u svakom trenutku.
