NA PRAGU RJEŠENJA

Tajanstvena Oumuamua nije svemirski brod, a naučnici smatraju da imaju objašnjenje za njen dodatni pogon

Oumuamua 1i 2017 u1
Foto © Wikimedia Commons (CC BY-SA 4.0)

Otkad se iznenada pojavio u Sunčevom sistemu 2017. godine, međuzvjezdani objekt Oumuamua zagonetka je za naučnike. Ali čini se da je misterij na pragu rješenja.

Najprije se smatralo da je riječ o asteroidu, kasnije kometi, a neki su ga čak smatrali mogućim vanzemaljskim svemirskim brodom.

Dvjesto metara dugačko nebesko tijelo Oumuamua tokom svog kratke posjete približilo se Zemlji na udaljenost od 24 miliona kilometara (oko 62 puta udaljenost veća od one između Zemlje i Mjeseca). Nestalo je nekoliko sedmica nakon što je otkriveno.

Posmatranja obavljena u tom kratkom razdoblju pokazala su da se Oumuamua kreće hiperboličnom orbitom, putanjom u obliku bumeranga koja je ukazivala na to da nije porijeklom iz Sunčevog sistema, već je tek u prolazu i vjerojatno je više nećemo vidjeti.

Kometa bez repa?

Jedno od pitanja na koje su naučnici pokušavali odgovoriti odnosilo se na njegovu brzinu, koja se činila sve većom kako je zaokretao oko Sunca.

Velika tijela, poput planeta i zvijezda, mogu zadati manjim objektima, uključujući komete i asteroide, gravitacijski udar koji ih ubrzava.

Ali u slučaju Oumuamue, koja je brzinom od 87 kilometara u sekundi putovala tri puta brže od prosječne komete Sunčevog sistema, ovi gravitacijski udari nisu mogli objasniti uočeno ubrzanje. Stoga su mnogi zaključili da je riječ o kometi, a ne asteroidu.

Kometi u Sunčevom sistemu dobivaju dodatni potisak od vode i prašine koja isparava iz njihovih ledenih jezgri dok se zagrijavaju u blizini Sunca.

Te su komete, međutim, poznate po spektakularnim repovima koji svijetle kao rezultat procesa ispuštanja plinova, što kod Oumuamue nije uočeno.

U novoj studiji Jennifer Bergner, asistentica na Kalifornijskom univerzitetu Berkeley, i Darryl Seligman, postdoktorant Nacionalne naučne zadužbine SAD-a na Univerzitetu Cornell, predlažu novo objašnjenje.

Dvoje naučnika prvo je mislilo da nije bilo dovoljno prašine u isparenju. Potom su pretpostavili da je možda napravljen od nekog materijala hlapljivijeg od onoga što vidimo u uobičajenim kometama, poput vodika, azota ili ugljikovog monoksida.

Skuhana kometa

Ali bilo je teoretskih problema sa svakim od tih objašnjenja. Vodiku bi, naprimjer, bile potrebne ekstremno niske temperature da se smrzne u objekte veličine Oumuamue, a naučnicii ne očekuju takve temperature unutar gustih molekularnih oblaka u kojima se oni formiraju.

Azot, s druge strane, nije dovoljno sveprisutan u Mliječnoj stazi da bi se objasnio očekivani broj takvih tijela u galaksiji.

Zbog toga su Seligman i Bergner došli do zaključka da je Oumuamua bila podvrgnuta procesima izvan Sunčevog sistema, za koje astronomi ne znaju iz posmmatranja ostalih kometa.

Naime kometa koja putuje kroz međuzvjezdani medij u osnovi se "kuha" zbog kosmičkog zračenja, stvarajući vodik kao rezultat. Ako je to ono što se događa, je li moguće da je taj vodik ostao u nekom trenutku zarobljen u njemu, pa bio otpušten zbog zagrijavanja pri ulasku u Sunčev sistem?

Teoretski, to ispuštanje vodika moglo bi objasniti neobično ubrzanje Oumuamue.

Astronomi su pronašli eksperimentalne studije stare više od 40 godina koje su pokazale da čestice visoke energije, poput onih prisutnih u kosmičkim zrakama, mogu odvojiti molekularni vodik od vodenog leda, ali ga i zadržati zarobljenim unutar bloka leda, piše Space.

Ovaj sadržaj vam se ne prikazuje jer ste onemogućili Embed kolačiće


Znate više o temi ili prijavi grešku