Ukupno zaduženje Srbije kod Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) iznosi oko 2,5 milijarde dolara.
Kako etto.ba doznaje iz diplomatskih izvora, nenajavljena posjeta šeika Mohameda bin Zajeda al Nahjana Beogradu predstavlja mnogo više od pukog izraza prijateljstva između Srbije i Ujedinjenih Arapskih Emirata. U trenutku kada predsjednik Srbije Aleksandar Vučić gubi podršku Zapada, ova iznenadna posjeta sugerira pokušaj da se ojača slabljenje autoriteta SNS-a kroz navodno strateško partnerstvo sa moćnim arapskim saveznikom.
Iako su službene objave sa sastanka bile prožete frazama o „uzajamnom poštovanju“, „dugo građenom prijateljstvu“ i „strateškoj saradnji“, pozadina posjete nosi daleko ozbiljnije poruke. Vučić je putem društvenih mreža saopštio da je sa šeikom razgovarao o proširenju ekonomske saradnje, novim investicionim mogućnostima, avio-povezanosti, te projektima iz oblasti turizma, infrastrukture i energetike. No, izostanak konkretnih detalja i potpuna isključenost javnosti iz ovih razgovora izazvali su val spekulacija.
U političkoj realnosti u kojoj Zapad sve više izražava rezervisanost prema Vučićevoj politici i sve češće kritikuje odsustvo reformi, pravne sigurnosti i slobode medija, jasno je da se predsjednik Srbije okreće saveznicima spremnim da pruže finansijsku injekciju bez dodatnih uslova. Taj trenutak izabrao je i šeik Mohamed, ne samo da simbolično pruži podršku, već, kako saznaje etto.ba, da provjeri sopstvene poslovne interese u Srbiji – Ukupno zaduženje Srbije kod Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) iznosi oko 2,5 milijarde dolara.
Podsjetimo, šeik Mohamed i Vučić su u izuzetno dobrim odnosima još od 2012. godine, kada je SNS preuzeo vlast. Upravo je partnerstvo sa firmom Eagle Hills, koja stoji iza projekta Beograd na vodi, uspostavilo temelje njihovih veza. Kroz sporazume koji su javnosti često bili nedostupni, UAE su postali ključni investitori u srpsku infrastrukturu, poljoprivredu i avijaciju.
U trenutku kada su svi ovi projekti pod sve većom lupiom domaće i strane javnosti, šeikovo iznenadno prisustvo može značiti i jedno direktno pitanje upućeno Vučiću: „Šta je sa mojim ulaganjima?“ Srbija, suočena s padom ekonomskih pokazatelja, rastom javnog duga i inflacijom, više ne izgleda kao sigurno tržište za velike projekte. Mnogi od njih tapkaju u mjestu, a pojedini se suočavaju s ozbiljnim izazovima, pa i negativnim izvještajima iz međunarodnih finansijskih institucija.
Nadalje, nedostatak zvaničnih izjava o konkretnim dogovorima, kao i činjenica da ni jedan jedini novinar nije bio prisutan u blizini protokolarnih događaja, dodatno povećava sumnje. Tajna diplomatija u ovako kriznim trenucima obično nije znak stabilnosti, već potvrda da se nešto važno krije od očiju javnosti.
Dok građani Srbije već mjesecima protestuju zbog nasilja, korupcije i rastuće socijalne nepravde, Vučić ovakvom posjetom želi pokazati da „još ima prijatelje“, iako je jasno da su ti odnosi izgrađeni na obostranim interesima, a ne na istinskoj brizi za narod.
No, kako doznaje etto.ba, sve su češći i signali da se čak i arapski partneri sve opreznije odnose prema neizvjesnostima srpskog tržišta, a šeikova lična posjeta može se tumačiti i kao zadnji pokušaj da zaštiti sopstvene milione u zemlji čiji režim sve više gubi tlo pod nogama.
U konačnici, ova posjeta – iako prikazana kao čin savezništva – više liči na očajničku potragu za novcem, partnerstvom i legitimacijom. A kada se sve to traži iza zatvorenih vrata, u tišini i bez ikakve javne kontrole, odgovor je gotovo uvijek isti: sistem je u krizi, a narod je posljednji koji će znati cijenu tih dogovora.
