Državna kompanija Telekom Srbija proširila je svoj domet daleko izvan tradicionalnog telekomunikacionog sektora. Nakon niza akvizicija lokalnih portala, dnevnih listova i kablovskih operatera, kompanija je sada postala većinski vlasnik Mondo Inc, koja obuhvata Kurir – televiziju, dnevni list i portal – kao i brojne druge medije, među kojima su Espreso, Mondo i Elle. Ova akvizicija nije izolovan slučaj, već nastavak dugoročnog širenja Telekoma u medijsku sferu. Pre nego što je preuzeo Kurir, Telekom je imao u vlasništvu više od dvadeset medijskih platformi, uključujući informativne portale, ekonomske magazinske sajtove, kao i televizijske kanale fokusirane na sport i zabavu. U okviru portfelja su i Agro TV te Arena Channels Group, koja upravlja sa 24 televizijska kanala.
Formalno gledano, Telekom je telekomunikaciona kompanija, ali u praksi njegova djelatnost sve više liči na medijsko carstvo u državnom vlasništvu. Država, posredno kroz Telekom, sada ima kontrolu ne samo nad mrežom nego i nad sadržajem koji se kroz nju plasira, čime se stvara jasna mogućnost uticaja na javno mnjenje i uređivačke politike.
Preuzimanje Kurira i povezane mreže medija ukazuje na dva glavna cilja. Prvi je direktna kontrola medijskog prostora i jačanje političkog uticaja kroz medije u državnom vlasništvu. Drugi, ne manje važan, aspekt je finansijski – ogromne sume novca iz javnih sredstava usmjeravaju se ka kupovini medija, što stvara prostor za rasipanje resursa ili, kako neki tvrde, „pranje novca“ kroz kupovinu prava i medijskih imovina po cijenama koje nisu u skladu s njihovom tržišnom vrijednošću.
Ova ekspanzija dolazi u kontekstu medijskih zakona iz 2023. godine, koji su otvorili prostor državnim preduzećima da ponovo ulaze u vlasničke strukture medija, suprotno prethodnim strateškim dokumentima koji su predviđali „povlačenje države iz medija“. Dugoročno, ovo cementira politički uticaj na informisanje građana, a granica između poslovnih interesa i interesa vladajuće većine postaje gotovo nevidljiva.
Finansijska slika Telekoma dodatno zabrinjava. Dugovanja kompanije prema dobavljačima i drugim državnim preduzećima premašila su 3,4 milijarde eura, dijelom zbog velikih troškova upravljanja medijskim portfeljom, uključujući i „Arena Channels Group“. Odluke o investicijama u medije, uključujući preuzimanje Kurira, donose se u velikoj mjeri netransparentno, bez jasnog obrazloženja kako se javni resursi koriste i šta je stvarni cilj – profit, politički uticaj ili kombinacija oba.
Posljedice ovakvog trenda su višestruke. Javnost gubi pristup objektivnim, nezavisnim informacijama, a politički uticaj države na uređivačke politike postaje očigledan. S druge strane, ekonomska stabilnost Telekoma je dovedena u pitanje, dok transparentnost poslovanja ostaje minimalna. Državno vlasništvo nad sve većim brojem medija postavlja ozbiljna pitanja o slobodi medija, koncentraciji moći i odgovornosti prema građanima.
Ukratko, Telekom Srbija danas više nije samo telekomunikaciona kompanija. Ona je postala medijski igrač čija ekspanzija simbolizuje spajanje politike i medija, kontrolu informacija i koncentraciju moći u rukama države, dok javni resursi služe interesima koji često nadilaze same građane i tržište.
