Dok Sud Bosne i Hercegovine izriče pravosnažne presude, a Centralna izborna komisija donosi odluku o prestanku mandata Miloradu Dodiku zbog kršenja zakona i institucionalnog poretka države, u Tesliću se postavljaju bilbordi kao da se vodi rat za spas naroda, a ne borba jednog čovjeka za spas vlastite kože.
Na bilbordima koji su osvanuli širom grada, uz nasmiješeno lice Milorada Dodika, ispisane su poruke koje podsjećaju na prizore iz autoritarnih režima: "Kad narod vjeruje, presude padaju!" i "Pobijediće Dodik, pobijediće Srpske." Ove poruke nisu izraz narodne volje, već ogoljena demonstracija propagandne sile jednog čovjeka koji pokušava zavarati građane da je njegova pravna odgovornost napad na čitav narod.
No, istina je potpuno drugačija. Dodik je pravosnažno osuđen zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika – ne zbog "patriotizma", ne zbog "borbe za Srpsku", već zbog svjesnog rušenja Dejtonskog mirovnog sporazuma, ustavnog poretka i zakona BiH, koje je, htio to priznati ili ne, i sam potpisao u ime entiteta.
Odluka Centralne izborne komisije o prestanku mandata uslijedila je upravo zbog potvrđene sudske presude – ne zbog političkog hira, već zbog vrlo jasnih zakonskih okvira. Svako ko bude pravosnažno osuđen na zatvorsku kaznu i zabranu političkog djelovanja, po sili zakona gubi pravo da obavlja javnu funkciju. Nema tu zavjere, nema "napada na Srpsku" – ima samo odgovornost, nešto što Dodik već godinama pokušava izbjeći galamom i lažnim patriotizmom.
Bilbordi u Tesliću i drugim gradovima nisu ništa drugo nego pokušaj izazivanja masovne amnezije – da narod zaboravi za šta je Dodik osuđen, i da povjeruje da je on žrtva, a ne kršilac zakona. "Kad narod vjeruje, presude padaju" nije izraz nade – to je prijetnja. Prijetnja institucijama da će biti zgazile ako ne prate volju jednog čovjeka.
Ove parole nisu samo smiješne – one su opasne. Jer poručuju da zakoni vrijede samo dok se ne zamjere Dodiku, da pravosudne institucije treba ignorisati ako sude "nepodobnima", i da volja jednog čovjeka nadjačava volju naroda izraženu kroz institucije države.
U isto vrijeme dok Dodik preko bilborda širi mitove o pobjedi, Republika Srpska se suočava s ekonomskim kolapsom, rekordnim odlaskom mladih, rastućim zaduženjima i urušavanjem zdravstvenog i obrazovnog sistema. Ali te teme se ne nalaze na plakatima – jer se istina ne uklapa u mit.
Dodik može postavljati hiljade bilborda, ali nijedna parola neće izbrisati presudu suda. Istinski vođe ne kriju se iza naroda kad dođe vrijeme za odgovornost. Ali Milorad Dodik ne traži podršku – on traži alibi. I to na račun naroda koji već godinama plaća cijenu njegovih političkih avantura.
Neka Teslić bude simbol – ne podrške, već propasti političkog zdravog razuma. Jer kada se zakoni zamjenjuju bilbordima, a presude nazivaju izdajom, onda je narod već izgubio.
