Ako ste mislili da je pomaganje rodbini u polju, voćnjaku ili dvorištu dio tradicije, porodične solidarnosti i zdravog razuma – razmislite ponovo. U Republici Srpskoj je od 1. januara 2026. trebala početi primjena novog Zakona o radnom angažiranju na sezonskim i privremenim poslovima, koji uvodi pravila kakva ne postoje nigdje drugdje u Europi.
Prema tom zakonu, sezonski i privremeni rad konačno se zakonski uređuje, ali na način koji je izazvao podsmijeh, nevjericu i bijes na selu. Neoporeziv rad u poljoprivredi dozvoljen je isključivo supružnicima, djeci i roditeljima koji žive u istom domaćinstvu. Svi ostali – tetke, strine, ujaci, zetovi, komšije i prijatelji – postaju potencijalni prekršioci zakona.
Ako takva osoba dođe pomoći u sjetvi, berbi, košnji ili drugim sezonskim poslovima, mora biti dan ranije prijavljena Poreznoj upravi RS-a, uz obaveznu uplatu doprinosa. U suprotnom, domaćina ne čeka čašica rakije s pomagačima, nego kazna od 1.500 KM.
Zakon je usvojen po hitnom postupku, a kao njegov glavni cilj navodi se borba protiv “sive ekonomije”, osiguravanje prava iz socijalnog osiguranja za osobe angažirane van radnog odnosa te povećanje budžetskih prihoda kroz poreze i doprinose. Međutim, problem je što se borba protiv sive ekonomije vodi – preko leđa poljoprivrednika.
U obrazloženju se tvrdi da neprijavljeni radnici ostaju uskraćeni za osnovna prava, dok država gubi prihode. No u praksi se otvara apsurdna situacija u kojoj se tradicionalna, povremena i nenovčana pomoć unutar zajednice izjednačava s radom na crno. Zakon, doduše, formalno poručuje da inspektori neće obilaziti kuće i provjeravati ko pomaže oko pečenja rakije ili svinjokolje, ali kaznene odredbe ostaju – jasne i visoke.
Računovođe i porezni stručnjaci ovaj zakon dočekali su “na nož”, ocjenjujući ga kao birokratski eksperiment koji nema dodir s realnim životom. Umjesto sistemskog udara na velike tokove sive ekonomije, glavna meta postaju mala poljoprivredna gazdinstva, često jedva održiva, koja se dodatno opterećuju administracijom, prijavama i nametima.
Poruka koja se šalje selu je jasna: ili ćete se snalaziti sami, ili ćete plaćati državi da vam rodbina pomogne ubrati šljive.
Nakon burnih reakcija u javnosti, najavljeno je da zakon neće stupiti na snagu u predviđenom obliku te da će biti vraćen na ponovno razmatranje i doradu. Kao razlog navedene su brojne nelogičnosti i otvoreno neslaganje zakona s tradicijom i realnim životom ljudi na selu.
Do tada, Republika Srpska ostaje pionir jedinstvenog zakonodavnog modela u kojem se borba protiv sive ekonomije vodi tako što se – kriminalizira solidarnost.
