Joseph Schmitz, jedna od kontroverznijih ličnosti s američke društveno-političke scene, bio je “gost” Milorada Dodika 6. januara, na Badnje veče u Banjoj Luci. On je u Banju Luku došao zajedno sa Rodom Blagojevichem, kontroverznim lobistom, kojem Dodik plaća ogroman novac za lobiranje RS-a u SAD.
Tihi dolazak, glasna biografija: zašto je Joseph Schmitz bio u Banjoj Luci
Dolazak Josepha Schmitza u Banju Luku na Badnje veče, u pratnji Roda Blagojevicha, ne može se svesti na protokolarnu posjetu ili lični gest. Njegovo prisustvo, bez izjava za javnost i daleko od reflektora, govori upravo onoliko koliko njegova biografija nalaže – tiho, ali krajnje ozbiljno.
Schmitz je bio gost Milorada Dodika 6. januara i prisustvovao je božićnom ručku koji je organizovao predsjednik Republike Srpske. U istom društvu bio je i Blagojevich, američki političar i lobista kojem vlasti RS-a plaćaju visoke iznose za zastupanje interesa entiteta u Sjedinjenim Američkim Državama. Kombinacija ta dva imena u Banjoj Luci ne djeluje slučajno, posebno imajući u vidu dosadašnje političke, obavještajne i lobističke angažmane Schmitza.
Joseph Schmitz je bivši generalni inspektor Ministarstva odbrane SAD, funkciju koju je obavljao tokom administracije Georgea W. Busha. Nakon toga, godinama je bio izvršni direktor Blackwater Worldwide, privatne vojne i sigurnosne kompanije koja je ušla u istoriju kao jedan od najkontroverznijih aktera iračkog rata. Blackwater je tada postala simbol privatizacije rata, sa desetinama spornih operacija, incidentima sa civilnim žrtvama i djelovanjem u pravnom vakuumu, gdje odgovornost gotovo da nije postojala.
Njegovo ime se zatim pojavljuje u američkoj predsjedničkoj kampanji 2016. godine, kada je angažovan kao vanjskopolitički savjetnik Donalda Trumpa. Upravo u tom periodu Schmitz je igrao ulogu posrednika između neprovjerenih materijala s tzv. dark weba i američkih institucija. Tvrdio je da posjeduje informacije o 30.000 kompromitovanih e-mailova Hillary Clinton, za koje je insistirao da su ukradeni i da predstavljaju ozbiljan sigurnosni skandal.
Sa tim tvrdnjama se sastajao sa zvaničnicima FBI-a, ali i sa članovima Obavještajnog odbora Predstavničkog doma Kongresa. Međutim, stručnjaci za cyber sigurnost koji su analizirali materijal naveli su da se radi o lažnim ili fabrikovanim podacima, a nadležne institucije su odbile da ih dalje istražuju. Schmitzovi navodi nikada nisu potvrđeni, ali su se pojavili u trenutku kada su američke vlasti paralelno istraživale rusko miješanje u izbore.
Iako nije dokazano da je Schmitz direktno komunicirao s ruskim akterima tokom kampanje, sumnje u pozadinu njegovog djelovanja nikada nisu do kraja otklonjene. On se o tim aktivnostima nikada nije javno oglašavao.
Njegova biografija dodatno se komplikuje posljednjih mjeseci. Krajem decembra 2025. godine otkriveno je da je uključen u lobističke aktivnosti povezane s pokušajima rehabilitacije mreža bivšeg sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, koji se nakon svrgavanja nalazi u egzilu u Moskvi. Presretnute komunikacije ukazale su na koordinirane napore bivših sirijskih vojnih i obavještajnih struktura, zajedno s Assadovim rođakom Ramijem Makhloufom, da potkopaju autoritet nove vlasti u Damasku.
Te aktivnosti uključuju obnovu lojalističkih mreža unutar Sirije, posebno među alavitskom zajednicom, finansiranje operacija novcem distribuiranim porodicama duž obale, ali i intenzivno lobiranje u inostranstvu. U tom političkom kraku operacije, Schmitz se pojavljuje kao jedan od ključnih aktera – angažovan kroz lobističke ugovore vrijedne milion dolara, s ciljem uspostavljanja kontakata s američkim kongresnim uredima i relativizacije uloge Assadovog režima.
Njegovo ime se u američkim dokumentima pojavljuje i kao čelno lice Fondacije za razvoj Zapadne Sirije, organizacije sa sjedištem u Bejrutu, koja se javno predstavlja kao zaštitnik sirijskih manjina i raseljenih Alavita, ali se u sigurnosnim krugovima posmatra kao produžena ruka bivšeg režima.
Poseban segment Schmitzove prošlosti odnosi se na trgovinu oružjem. Još 2014. godine bio je uključen u pokušaj da se Slobodnoj sirijskoj armiji obezbijedi 70.000 jurišnih pušaka ruske proizvodnje i 21 milion metaka municije. Plan je podrazumijevao nabavku oružja iz zaliha u Ukrajini, uz finansijsku podršku anonimnog člana saudijske kraljevske porodice. Operacija je propala jer nije dobila odobrenje američke vlade, ali je ostala zabilježena kao primjer Schmitzove duboke uključenosti u međunarodne sigurnosne i paravojne aranžmane.
Sve navedeno baca teško breme na njegov dolazak u Banju Luku. U kombinaciji s Blagojevichem, Schmitz predstavlja spoj privatne vojne industrije, političkog lobiranja, obavještajnih operacija i autoritarnih režima. Njegovo prisustvo kod Dodika, u trenutku kada Republika Srpska otvoreno provocira Zapad i gradi veze s ruskim interesnim krugovima, nije bezazleno.
To nije diplomatska gesta, već signal. Signal da se politička strategija RS-a sve više oslanja na ljude iz globalne sive zone – one koji se kreću između rata, lobiranja, sankcija i režima pod međunarodnim pritiskom. A takvi signali rijetko ostaju neprimijećeni u Washingtonu, Briselu ili sjedištima NATO saveznika.
