Cijene goriva u Bosni i Hercegovini ponovo rastu, dok se istovremeno gomilaju kazne za benzinske pumpe koje prekoračuju dozvoljene marže. Međutim, umjesto da budu upozorenje i odvraćajući faktor, sankcije se u praksi često pokazuju kao beznačajan trošak u odnosu na ostvareni profit, što otvara prostor za manipulacije i sumnje u efikasnost sistema kontrole.
Tokom samo jedne sedmice, inspektori u Republici Srpskoj izrekli su kazne u ukupnom iznosu od 825.000 konvertibilnih maraka zbog prekoračenja propisanih marži na gorivo. U Federaciji Bosne i Hercegovine iznos naplaćenih kazni bio je znatno manji – oko 14.000 maraka – ali obrazac ponašanja na tržištu ostaje isti: trgovci rizikuju kaznu jer im se, kako tvrde stručnjaci, takav rizik jednostavno isplati.
Marže ograničene, ali se pravila zaobilaze
U oba entiteta propisana je maksimalna marža od šest feninga po litru u veleprodaji, dok je u maloprodaji dozvoljena marža do 25 feninga po litru. Te mjere uvedene su kako bi se zaštitili potrošači u periodima nestabilnosti na globalnom tržištu nafte, ali kontrolni mehanizmi često ne uspijevaju spriječiti prekoračenja.
U praksi to znači da pojedine benzinske pumpe podižu cijene iznad dozvoljenih okvira, računajući da će eventualna kazna biti manja od dodatne zarade koju ostvare tokom tog perioda.
Država bez jakog mehanizma kontrole
Iako država formalno ograničava marže, ona ne određuje direktno maloprodajnu cijenu goriva. Cijena se formira tržišno, uz snažan utjecaj poreza i akciza koje čine značajan dio konačne cijene na pumpama. Na osnovnu cijenu goriva trgovci dodaju troškove i maržu, a zatim se na sve obračunava PDV, što dodatno povećava iznos koji plaćaju građani.
Ovakav model ostavlja širok prostor za manipulacije, posebno u situacijama kada tržište reaguje na globalne krize, poput poremećaja u snabdijevanju naftom izazvanih sukobima na Bliskom istoku i zatvaranjem ključnih transportnih ruta.
Cijene variraju od grada do grada
Podaci iz aplikacija koje prate cijene goriva u realnom vremenu pokazuju da razlike između benzinskih pumpi u različitim dijelovima zemlje mogu biti značajne. U većim gradovima i urbanim sredinama gorivo je često skuplje nego u manjim mjestima, što dodatno opterećuje vozače koji nemaju mogućnost izbora.
Ove razlike ne proizlaze samo iz logističkih troškova, već i iz tržišnih strategija pojedinih distributera, koji koriste slabiju konkurenciju ili veću potražnju kako bi povećali marže unutar ili izvan zakonskih okvira.
Stare zalihe kao izgovor za nove cijene
Jedan od najčešćih argumenata trgovaca odnosi se na takozvane stare zalihe – gorivo koje je nabavljeno po ranijim cijenama. Takve zalihe se, tvrde distributeri, prodaju po starim cijenama dok se ne potroše, nakon čega se nove količine formiraju prema aktualnim, često višim tržišnim cijenama.
Ipak, potrošači i dio stručne javnosti često dovode u pitanje transparentnost tog procesa, jer nema jasnog i javno dostupnog sistema koji bi omogućio uvid u stvarne nabavne cijene i količine goriva na zalihama.
Bez robnih rezervi – bez sigurnosne mreže
Bosna i Hercegovina na državnom nivou nema razvijen sistem robnih rezervi nafte, što dodatno smanjuje mogućnost vlasti da stabilizuju tržište u kriznim situacijama. Federacija BiH raspolaže određenim količinama rezervi, ali su one ograničene, dok se u Republici Srpskoj nivo zaliha uglavnom dogovara s privatnim distributerima.
Takav model čini tržište goriva posebno osjetljivim na vanjske šokove i ostavlja prostor da privatni sektor, u nedostatku snažne državne intervencije, diktira tempo i visinu poskupljenja.
Kazne koje ne bole
Sve dok kazne za prekoračenje marži ostaju niže od potencijalne dobiti, trgovci će imati motiv da testiraju granice propisa. Time se stvara začarani krug u kojem građani plaćaju sve skuplje gorivo, inspekcije izriču kazne, a tržište se suštinski ne mijenja.
Bez strožih sankcija, veće transparentnosti i jasnije državne strategije u oblasti energetskih rezervi i kontrole cijena, svako novo globalno poskupljenje nafte u Bosni i Hercegovini pretvara se u priliku za dodatnu zaradu – ali isključivo na račun krajnjih potrošača.
