Bosna i Hercegovina 9. maja obilježava Dan logoraša, datum koji i nakon trideset godina od završetka rata otvara brojna neriješena pitanja, prije svega kada je riječ o broju logora, broju zatočenih, ali i institucionalnom statusu preživjelih.
Prema podacima Saveza logoraša Bosne i Hercegovine, kroz oko 657 logora tokom rata je prošlo više od 200.000 ljudi. Ipak, veliki broj bivših zatočenika ni danas nema pravno priznat status civilne žrtve rata, niti ostvarena osnovna prava koja bi iz toga proizašla.
Iako su u proteklim godinama vođeni brojni sudski procesi i prikupljena svjedočenja, predstavnici udruženja ističu da država nije uspostavila jedinstven i sistemski okvir koji bi logorašima omogućio adekvatnu zaštitu i reparaciju. Zbog toga, kako tvrde, mnogi od njih i dalje žive na društvenoj margini, bez institucionalne podrške.
Bivši logoraš Mirsad Gavranović, koji je tokom rata pet mjeseci proveo u logoru Batković kod Bijeljine, kaže da se situacija preživjelih gotovo uopšte nije promijenila ni tri decenije kasnije.
„Nakon 30 godina ništa se nije promijenilo. Psi lutalice imaju veća prava nego bivši logoraši iz sve tri naroda u BiH“, izjavio je Gavranović za BHRT, dodajući da je nakon rata suočen i s dodatnim finansijskim opterećenjima zbog sudskih troškova koji iznose oko 8.000 KM.
Slična iskustva navode se i u vezi s logorom „Luka“ u Brčkom, kroz koji je, prema podacima udruženja, prošlo oko 3.500 ljudi, dok je veliki broj njih ubijen. Iako su preživjeli očekivali institucionalno priznanje i određeni vid kompenzacije, većina i dalje nema riješen status.
Predstavnici udruženja upozoravaju da zakonska rješenja, iako formalno postoje u određenim segmentima, u praksi često ne funkcionišu. Amir Didić, predsjednik Udruženja zatočenih logoraša Brčko distrikta, navodi da su odgovori institucija najčešće vezani za nedostatak budžetskih sredstava.
„Sva prava koja su predviđena zakonima ostaju mrtvo slovo na papiru. Kada god se obraćamo institucijama, odgovor je isti – nema sredstava u budžetu“, rekao je Didić.
Predsjednik Saveza logoraša BiH Seid Omerović ocjenjuje da logoraši u praksi nemaju funkcionalno ostvarena prava na teritoriji cijele države, bez obzira na entitet ili administrativnu jedinicu.
Slične tvrdnje dolaze i iz udruženja hrvatskih logoraša. Mirko Zelenika ističe da se njihov status često osporava, te da se mnogi preživjeli suočavaju s dugotrajnim pravnim i društvenim posljedicama.
„Država nas je čak progonila. Logoraši se nalaze u stanju nezadovoljene pravde, kako u krivičnim tako i u građanskim postupcima“, kazao je Zelenika.
Iz udruženja logoraša iz Republike Srpske takođe poručuju da je ova kategorija potpuno zapostavljena i bez sistemske zaštite. Dušan Šehovac iz udruženja „Istina i pravda“ navodi da logoraši nisu prepoznati u dovoljnoj mjeri ni u jednom dijelu Bosne i Hercegovine.
„Logoraši su ostali u drugom planu u odnosu na druge kategorije. Oni nemaju regulisana prava ni u Federaciji BiH ni u RS i prepušteni su sami sebi“, izjavio je Šehovac za BHRT.
Ove godine prvi put se javno više govori i o stradanju Roma u logorima tokom rata. Aktivista Dervo Sejdić ističe da je to važan korak ka širem priznavanju svih žrtava.
„Prvi put se javno govori o Romima kao žrtvama. Uskoro se očekuje i memorijalno obilježavanje i za stradale Rome“, rekao je Sejdić.
Na Dan logoraša Bosne i Hercegovine, udruženja ponovo upozoravaju da bez političke volje i sistemskog rješenja, preživjeli i dalje ostaju bez osnovnih prava, dok pitanje odgovornosti i institucionalne pravde i dalje ostaje otvoreno.
