Čime je i kako Igor Stojanović (SDP), potpredsjednik Federacije Bosne i Hercegovine naplatio promjenu svojih ranijih stavova u kojima je tražio da koalicija u FBiH kojoj pripada preispita kadrove koji su „kopromitirani i opterećeni aferama", a koji su predloženi za federalne ministre?
To je jedno od pitanja na koje bi Stojanović morao hitno javnosti odgovoriti ili u suprotnom podnijeti ostavku na funkciju!
Jer, kako drukčije protumačiti promjenu javno iznesenog negativnog stava u vezi sa nekim predloženim kandidatima za ministre u roku od nekoliko dana, a da niti jedan od njegovih zahtjeva, koje je, podsjetimo iznio i u pismu upućenom svog stranačkom predsjedniku Nerminu Nikšiću te koalicionim partnerima NES i HDZ BiH nije ispunjen.
Ne želim da nova Vlada FBiH za koju trebam dati saglasnost započne svoj rad opterećena aferama i kompromitovanim kadrovima. Takođe želim da saradnja bude ključna riječ za partnere u vlasti. Zbog toga sam napisao pismo predsjednicima stranaka Nerminu Nikšiću (SDP BiH), Draganu Čoviću (HDZ BiH) i Nerminu Ogreševiću (NES). Želim ih potaknuti da još jednom provjere sporne kadrove za koje javnost ima dileme. Da budemo sigurni da su ovo najbolji ljudi koji će obavljati najvažnije funkcije na nivou Federacije BiH – naveo je Stojanović krajem prošle sedmice, da bi početkom ove hladno dao saglasnost.
Naime, kandidati Kljako Anel, Sanja Vlaisavljević i Hopovac Almin su kandidati za koje tražim da preispitate da li je opravdana bojazan javnosti u Bosni i Hercegovini da dostojno obavljaju funkcije na koje ih predlažete – pisao je Stojanović i sugerirao da se kontaktiraju policijske i obavještajne institucije.
To je bilo u petak.
Potom je predsjednik HDZ Dragan Čović isti dan izjavio kako „misli“ da će Stojanović uprkos tome saglasnost potpisati u ponedeljak. To se pokazalo tačnim.
Šta se, zapravo, dogodilo?
Moguća su tri logična scenarija.
Jedan je da se Stojanović preko vikenda dobro prodao i da će svoje zeleno svjetlo naplatiti bilo u kešu ili uslugama ili u pozicijama koje bi mogao kontrolirati. Njegovo protivljenje je moglo skupo koštati Nikšića i Čovića pa je sasvim legitimno misliti da su oni bili spremni ubjediti Stojanovića na svaki mogući način. Članovi ove koalicije nerijetko u javnosti koriste izraze „kupovina glasova“, zavrtanje ruku, pritisci opravdano tvrdeći da se radi o opasnoj korupciji.
Da li je Stojanoviću neko preko vikenda možda „zavrnuo ruku“ ili ga „kupio“, trebali bi provjeriti istražni organi. Primjerice, Elmedin Konaković je u više navrata tražio da se provjeri kako su stavove preko noći mijenjali neki od delegata u Domu naroda FBiH tvrdeći da ih je SDA kupila.
Možda bi ovaj put trebao tražiti da se provjeri kako je Igor Stojanović od tvrdnji o kompromitiranim kandidatima došao do opuštene saglasnosti za iste te kandidate!
Za početak, Tužilaštvo BiH ili Kantona Sarajevo bi moglo pozvati Stojanovića i uzeti od njega iskaz o tome da li je bio pod nekim političkim pritiscima, ucjenama ili trgovinom utjecajem zbog čega je primjerice pred sudom odgovarao Asim Sarajlić i na kraju bio oslobođen.
Drugi mogući scenarij, malo manje logičan ali moguć jeste da se Stojanović zafrkavao.
Odnosno, da nije bio ozbiljan kada je kritikovao prijedlog nove vlade. Već da je samo radi predstave za javnost, u dogovoru sa Nikšićem ili samostalno, odglumio principijelnost da bi tobože pokušao pokazati da „SDP nije mačiji kašalj“ ili da „ne vlada jednoumlje u stranci“.
U tom slučaju Stojanović mora odmah dati ostavku na poziciju zbog elementarne radne nesposobnosti da obavlja bilo kakvu, a kamoli važnu poziciju u državi i apsolutnog nedostatka bilo kakvog kredibiliteta.
Treći scenarij, neki bi rekli relativno vjerovatan, jeste da je Stojanović mislio ozbiljno, ali da je Dragan Čović jednostavno šef u toj koaliciji te da je nakon njegove reakcije Stojanović morao poslušati predsjednika HDZ i progutati knedlu jednako kao i njegov predsjednik Nermin Nikšić. Ukoliko je tako, Stojanović i Nikšić su naučili važnu lekciju da se Čoviću ne smije ni pisnuti, jer lider HDZ ne trpi protivljenje ni preko vikenda te se odmah u ponedeljak mora djelovati po njegovom nalogu.
Ovakav scenarij samo potvrđuje zloslutne sumnje da će „bošnjački“ dio koalicije u kojem su SDP, NiP, Naša stranka, NES i SBiH biti samo prinudni djelatnici u Vladi Federacije kojom će, apsolutno, kao što je to pokazao i ovaj slučaj, vladati Dragan Čović!
