Maslinska gora i Getsemanski vrt već su u prva dva vijeka kršćanstva postali, uz ostale lokacije u Jeruzalemu vezane za život Isusa Hrista, obavezno mjesto hodočašća kršćana. Ali, u javnosti je donedavno skoro bila nepoznata nevjerovatna priča koju krije ovo sveto mjesto.
Trojica braće Antun, Pavle i Jakov Branković, Hrvati iz Sarajeva,1681. godine rasprodali su sve što su imali u Bosni i Hercegovini te tim novcem otkupili od tadašnjih turskih muslimanskih vlasnika Getsemanski vrt. Dobio je ime od tijeska za maslinovo ulje. Prema evanđelistima, noć prije svoje smrt, Isus je na tom mjestu proživljavao agoniju, bio izdan i uhvaćen.
Suživot s muslimanima
Istog dana kad je ugovor sklopljen, 2. maja 1681., Brankovići su zemljište "iz čiste ljubavi predali i zauvijek darovali Franjevačkim redovnicima Svete Zemlje", a za zasluge su imenovani vitezovima Svetoga Groba u Jerusalemu.
Otada ovo sveto mjesto pripada Katoličkoj Crkvi, te kršćanima općenito, a oni ga posjećuju sa najvećom pobožnosti i ljubavi.
Njima u čast otkrivena je spomen ploča na ulazu u Getsemanski vrt na kojoj je napisan tekst na tri jezika – latinskom, hrvatskom i engleskom: Hrvati Pavao, Antun i Jakov, kršćani iz Sarajeva, vitezovi Svetog groba Jeruzalemskog, godine Gospodnje 1681. kupiše Getsemanski vrt i darovaše ga franjevcima.
Manji porez
Fra Augustin Arce pisao je o ovom događaju 1971. godine kako je u ugovoru spomenuta cijena od 90 srebrnih pijastera iliti groša, ali je bila puno veća, jer je u ono doba bio običaj, slično kao i danas, u službenim dokumentima i fakturama navesti puno nižu cijenu od realne da bi porez bio manji. I tu su tri brata iz Bosne Srebrene brzo pronašla zajednički jezik s lokalnim muslimanima. U računovodstvenim knjigama Kustodije stoji kako je plaćeno ukupno 220 pijastera.
U jeruzalemskom Getsemanskom vrtu, 29. marta 2014. otkrivena je spomen ploča Pavlu, Jakovu i Antunu Brankoviću.
Misu je predvodio nekadašnji kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s apostolskim nuncijem u Izraelu mons. Giuseppeom Lazarotom, kustodom Svete zemlje o. Pizziballom, vojnim biskupom u BiH mons. dr. Tomom Vukšićem, provincijalom Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Lovrom Gavranom, sa svećenicima franjevcima na službi u Svetoj zemlji, te s dvadesetak svećenika koji su zajedno s dvjestotinjak hodočasnika iz BiH i Hrvatske prisustvovali događaju.
Kardinal Puljić tada je u propovijedi naglasio kako ova ploča govori o važnosti čuvanja korijena:
"Ovo je hodočašće s nakanom, da bismo sačuvali pamćenje i svoje korijenje. Ovdje se osjećamo kao kod kuće, na ovoj zemlji, ali i u zajedničkoj historiji".
Susret religija
Primijetio je da nam kreatori historije žele izbrisati pamćenje:
"Ovo nije politički čin, nego vjerski i vjernički. Blaženi papa Pavao VI rekao je da vjera, ako ne izgrađuje kulturu, nije vjera. I mi želimo čuvati i pamtiti našu baštinu, te je prenijeti našim pokoljenjima".
Na tadašnjoj svečanosti pročitano je i pismo nekadašnjeg sarajevskog gradonačelnika Ive Komšića.
U njemu, između ostalog, stoji kako su preko braće Brankovića, Sarajevo i bosanska franjevačka provincija dobili mjesto, svoje duhovno stanište u Svetoj zemlji, mjestu Isusove strepnje i molitve, odlučnosti da ispuni Zakon i Božju volju.
Podsjetio je tada Komšić i da se za Sarajevo kaže da je evropski Jeruzalem.
"Ponosimo se mjestom na kojem su se također susrele različite religije i civilizacije, i koje postoje u jednoj neobičnoj i jedinstvenoj simbiozi", navedeno je u pismu.
