Nakon ostavke premijera Kantona Sarajevo Nihada Uka i pada Vlade KS, politička scena u Federaciji Bosne i Hercegovine ulazi u novu, osjetljivu fazu. Iako su kantonalni i federalni nivo formalno odvojeni, dinamika unutar koalicije poznate kao “Trojka” sada se posmatra kroz povećalo – svaka odluka može dobiti šire značenje i dugoročne posljedice.
Na narednoj sjednici Predstavničkog doma Parlamenta FBiH trebala bi se naći inicijativa za smjenu predsjedavajućeg Dragan Mioković (Naša stranka). Iako se radi o procesu koji je započeo još u januaru, aktuelni politički kontekst daje mu novu težinu. Glasanje o njegovoj sudbini moglo bi postati prvi konkretan pokazatelj da li su odnosi unutar Trojke stabilni ili ulaze u fazu redefinisanja.
Kantonalni potres i federalne refleksije
Pad Vlade Kantona Sarajevo nakon Ukove ostavke otvorio je pitanje ravnoteže snaga unutar koalicije koju čine SDP, Naša stranka i NiP. Gubitak premijerske pozicije za Našu stranku neminovno mijenja percepciju odnosa unutar partnerstva. U tom svjetlu, glasanje o Miokoviću dobija simboličku dimenziju: da li će najveći partner, SDP, ostati čvrsto uz Našu stranku ili će zauzeti distanciraniji stav?
Iako se u političkim krugovima naglašava da su procesi na različitim nivoima vlasti institucionalno nepovezani, realnost pokazuje da političke poruke rijetko ostaju ograničene na jedan nivo. Eventualno uskraćivanje podrške Miokoviću – bilo glasanjem “za” smjenu ili suzdržanošću – moglo bi se protumačiti kao signal promjene dinamike unutar vladajuće većine.
Proceduralna matematika i politička aritmetika
Specifičnost situacije ogleda se i u proceduralnom okviru. Komisija za izbor i imenovanja razmatrala je prijedlog razrješenja, ali on nije dobio potrebnu većinu. Od 11 članova, samo četiri su glasala “za”, dok je za pozitivno mišljenje bilo potrebno šest glasova. Time pred zastupnike dolazi izvještaj bez podrške Komisije.
Međutim, konačnu odluku donosi Predstavnički dom. Za smjenu je potrebno 50 glasova. U takvoj raspodjeli mandata, svaki glas iz vladajuće koalicije ima posebnu težinu. Upravo zbog toga se pažnja fokusira na SDP kao najbrojnijeg partnera – njihova odluka može presuditi ishod.
Politička pozadina inicijative
Inicijativa za smjenu formalizovana je 16. januara, na zahtjev koji je, prema riječima Mladen Bošković, podrazumijevao ostavku ili razrješenje Miokovića. Povod je bilo njegovo gostovanje u televizijskoj emisiji u kojoj je, govoreći o blajburškim žrtvama, izjavio da ih je “malo ubijeno”.
Ta izjava izazvala je burne reakcije, posebno među strankama s hrvatskim predznakom, prije svega HDZ-om BiH. Mioković se ubrzo javno izvinio, navodeći da je formulacija bila nespretna i da nikada ne bi relativizirao niti jedan ratni zločin. Ipak, politička šteta je već bila načinjena, a pitanje njegove odgovornosti prešlo je iz medijskog u parlamentarni prostor.
Test lojalnosti ili pragmatični zaokret?
Ključno pitanje sada glasi: hoće li SDP stati u zaštitu koalicionog partnera ili će dopustiti da o njegovoj sudbini odluče opozicija i HDZ BiH? Odluka neće imati samo personalni karakter. Ona će poslužiti kao indikator da li Trojka i dalje funkcioniše na principu međusobne solidarnosti ili se odnosi redefinišu u skladu s novim političkim okolnostima.
Ukoliko Mioković preživi glasanje zahvaljujući podršci partnera, to će biti poruka o očuvanju kohezije uprkos kantonalnim turbulencijama. Suprotan ishod mogao bi označiti početak tihe, ali intenzivne borbe za pozicioniranje unutar koalicije, u kojoj će svaka buduća odluka biti rezultat pažljivo odmjerene političke računice.
Predstojeće glasanje stoga nadilazi pitanje jednog predsjedavajućeg. Ono postaje lakmus papir za stabilnost vladajuće većine i pokazatelj da li je dosadašnji model saradnje Trojke održiv ili ulazi u fazu transformacije. U politici, simboli često znače više od formalnih nadležnosti – a ovaj slučaj bi mogao postati upravo takav simbol.
