Bosna i Hercegovina ponovo je dokazala da nije država funkcionalna u interesu svojih građana, već poligon na kojem političke elite izmjenjuju fotelje, kompromituju principe i podređuju javni interes privatnim dogovorima.
Procjene pokazuju da sada zbog odlazaka, Hrvati čine oko 8% stanovništva, ali uprkos toj statističkoj malobrojnosti, drže trećinu vlasti na državnom nivou i polovinu u Federaciji BiH. Takva neproporcionalna koncentracija moći, koja bi mogla biti samo akademska zanimljivost, u praksi postaje sredstvo institucionalnog pritiska i manipulacije, a glavni akteri ove anomalije su politička Trojka i njeni partneri.
Trojka, kroz svoje postupke, pokazuje da su interesi građana – ekonomija, infrastruktura, pravda, obrazovanje – podređeni jednom cilju: očuvanju vlasti HDZ-a i svojih ličnih pozicija. Svaka odluka koja bi mogla služiti javnom interesu, svaka inicijativa koja bi mogla korigovati neravnopravnost u državnim institucijama, sustavno se blokira. U praksi, to znači da građani koji bi trebali biti subjekti demokratije u BiH, postaju posmatrači i žrtve političke trgovine koja se vodi iza zatvorenih vrata, u kabinetima i stranačkim sastancima.
Dok se Trojka na papiru predstavlja kao zagovornik ravnoteže, u stvarnosti njeno djelovanje podsjeća na trojanski konj unutar vlastite države: sa jedne strane politički se pravi da štiti interese svih, a sa druge strane sistematski osigurava da ključne pozicije budu u rukama HDZ-a i njegovih satelita. Svaka reforma se odlaže, svaki pokušaj pravedne raspodjele moći neutralizira se proceduralnim trikovima i političkim ucjenama, dok građani čekaju na osnovna prava i razvoj koji bi trebao biti standard u 21. stoljeću.
Najjasniji primjer ove izdaje jeste stalno manipuliranje legitimnim mehanizmima vlasti u Federaciji BiH i državi. Dok Trojka govori o kompromisima i stabilnosti, u praksi se kreira sistem u kojem su fotelje i pozicije važnije od zakona i interesa građana. Iako se raspravlja o ravnopravnosti naroda i zaštiti manjinskih prava, svaka politika koja bi mogla uvesti ravnotežu ili ograničiti prekomjernu moć HDZ-a, nailazi na zid političkih dogovora i trgovina u kojima Trojka učestvuje.
Ono što je najalarmantnije jeste da su ove politike sustavne, planirane i dugoročne. Trojka ne reaguje slučajno – svaki njihov potez, svaki kompromis, svaka odluka donesena u Parlamentu ili Vladi ima cilj: očuvati status quo, podrediti javne institucije, garantirati HDZ-u trajnu moć. Građani, koji bi trebali biti primarni korisnici institucija i prava, sada su samo sredstvo političkog održavanja elita.
U tom kontekstu, Trojka je pokazala da nije ništa više od aparata za održavanje moći HDZ-a, spremnog da podredi državu vlastitim ambicijama i ličnim interesima. Dok se neravnopravnost institucionalizuje, dok se državni resursi koriste u političke svrhe, BiH ostaje u začaranom krugu u kojem su političke elite zaštićene, a narod zakinut.
Ekonomija stagna, škole i bolnice funkcionišu minimalno, infrastrukturni projekti kasne, a svaka kritika vlasti odmah se odbija kao „politički napad“ dok sistem ostaje netaknut. Građani koji očekuju zakonitost, pravičnost i transparentnost ostaju u čekaonici političkih igara, dok Trojka, za svoje stolice, besramno prodaje principe i interese države.
Jedini način da BiH izađe iz ove spirale izdaje i nefunkcionalnosti jeste temeljita reforma političkog sistema i vraćanje odgovornosti građanima. Trojka, međutim, pokazuje da je spremna žrtvovati sve – zakone, principe, javni interes – samo da bi očuvala fotelje HDZ-a i vlastite privilegije. Sve dok se ovakav sistem ne mijenja, država i njeni građani ostaju zatočenici političke trgovine i institucionalnog nepotizma.
