Skandalozno ponašanje američkog predsjednika uništava fasadu liberalnog poretka. Ali ovaj trenutak krize mogao bi biti neophodna iskra za izgradnju novog svijeta, zasnovanog na saradnji, a ne dominaciji...
Godina je 2026. i svi živimo u "zemlji mafije". Donald Trump se ponaša kao Don Corleone u filmu "Kum". Radi šta god želi i očekuje apsolutnu lojalnost. U Davosu je najavio stvaranje "Novog mirovnog odbora" za Gazu - neke vrste njegovog privatnog UN-a - od kojeg su Britanija i većina evropskih lidera, srećom, ostali podalje.
Ali dokle? Tony Blair, moralno fleksibilan kao i uvijek, je tamo, zajedno s drugim bogatim i moćnim slugama, spreman izvršavati Trumpove naredbe. Među njima su autokratski vođa Bjelorusije, Aleksandar Lukašenko, i izraelski premijer Benjamin Netanyahu, koji je još uvijek uhapšen od strane Međunarodnog krivičnog suda zbog ratnih zločina.
Zatim tu su despotski i izuzetno bogati vladari Katara i Saudijske Arabije. Strogi i agresivni lideri, željni da se dodvore Trumpovoj naklonosti. Najnoviji plan za Gazu se u suštini odnosi na ekonomski kolonijalizam i profit.
Mirovni sporazum nikada nije poštovan. Izrael ga redovno krši; Palestinci nisu ni slobodni ni sigurni u Gazi ili na Zapadnoj obali. Trumpova ilegalna otmica Nicolása Madura, bivšeg predsjednika Venecuele - suverene nacije - prihvata se kao neizbježna ili čak neophodna.
Nastavit će se ponašati neobuzdano. Britanski politički analitičar Philippe Legrain razotkrio je Trumpovu zlonamjernu politiku u Evropi. "Poput šefa mafije, on NATO vidi kao mrežu iznude radi zaštite, a Evropljane kao vazale koje treba iznuđivati", napisao je Legrain.
„Kad god poželi, može nastaviti svoje prijetnje Grenlandu... Stoga Evropa mora što prije smanjiti svoju ovisnost o Trumpu“, naglašava on. Čini se da je to teško, s obzirom na to da se EU pokorava i hvali „Capo dei capi“, što je na mafijaškom slengu rečeno šefa šefova.
Corleone je uništavao prijatelje i bliske saveznike koliko i neprijatelje. Trump to redovno radi. Relativno stabilan poslijeratni međunarodni poredak popušta.
Na Davoskom forumu, kanadski premijer Mark Carney je prikladno govorio o ovom historijskom trenutku. Bivši premijer Gordon Brown također je upozorio na ozbiljne opasnosti globalne anarhije koju potiče Trump.
„Sada je pravo pitanje hoće li 2020-te biti definirane potpunim kolapsom već raspadajućih stubova liberalnog, na pravilima zasnovanog poretka i zločinima koji prate to uništenje, ili će međunarodna koalicija voljnih moći da se ujedini kako bi izgradila novi globalni okvir na tom mjestu“, podvlači on.
U našem dobu političke nemoći, ova dvojica se ističu. Govore sa strašću i uvjerenjem. Moramo čuti više takvih glasova. Pa ipak, ništa od ovoga neće mnogo značiti ako se u ovom trenutku obračuna zapadne nacije - uključujući Izrael, plus članice Vijeća sigurnosti UN-a Rusiju i Kinu - ne pozovu na odgovornost za ignorisanje zakona i podrivanje institucija koje Brown hvali.
Ignorisali su rezolucije i ugovore UN-a i doveli u pitanje legitimnost Međunarodnog suda pravde. Novi svjetski poredak mora biti pravedniji i ravnopravniji od starog poretka koji umire.
A to počinje hrabrošću i moralnom jasnoćom da se odbije kapitulantsko prihvatanje da realpolitika zahtijeva od naših vlada da zažmure na određene stvari. Carney je priznao da stari način rada – uljudno ignorisanje kršenja zakona i propisa samo zato što su ih prekršile moćnije nacije – mora prestati.
„Znali smo da je historija međunarodnog poretka zasnovanog na pravilima djelimično lažna; da bi se najjači isključili kada im to odgovara i da se trgovinska pravila primjenjuju asimetrično. Također smo znali da se međunarodno pravo primjenjuje s različitom strogošću, ovisno o identitetu optuženog ili žrtve“, naglasio je u svom sada već poznatom govoru.
Amerika je držala ključeve, a Zapad je prihvatio iluziju da je način na koji svijet funkcioniše ispravan, samo zato što je udoban i stabilan.
"Ova pogodba više ne funkcioniše. Danas smo usred povlačenja, a ne tranzicije", dodao je kanadski premijer.
Šta se dešava nakon šoka i nepovezanosti? Hoće li predatori globalnog poslovanja biti bolje regulisani? Hoće li se hegemonistička tehnološka „braća“ povući od svjetske dominacije? Ne mislim tako.
Ali, možda, kada "Corleone" i njegova banda budu uklonjeni s vlasti, strah će se smiriti i bit će moguće preispitati uređeniji i pravedniji svijet.
Ovo označava kraj „Američkog vijeka“ - nešto što se trebalo dogoditi davno. I stavlja teret na ekonomski moćne nacije - uključujući Japan, Kinu i Indiju - da zamijene ideju nacionalne dominacije saradnjom.
EU je najistaknutiji primjer. Njemačka, Francuska, Italija i druge osnivačke nacije imaju utjecaj, ali je kolektiv od 27 nacija - velikih, srednjih i malih - učinio uniju drugom najvećom ekonomijom na svijetu.
EU mora hrabrije braniti liberalnu demokratiju dok krajnja desnica pobjeđuje na nacionalnim izborima svugdje. Ali to bi mogao biti model za stvaranje svjetlije budućnosti za sve.
Kako bi ta obnova izgledala i ko bi je vodio, to je drugo pitanje. Ali ako su dobri ljudi to mogli učiniti nakon katastrofalnih svjetskih ratova, sigurno će to učiniti i „postmafijaška“ generacija.
