Geopolitička tema koja trenutno zauzima veliku pažnju u regiji i šire, jesu nadolazeći opći izbori u Turskoj zakazani za 14. maj ove godine. Cijeli svijet iščekuje dešavanja u ovoj zemlji, koja je postala relevantan geopolitički faktor i vratila se na globalnu scenu.
Stoga, interesovanje za Tursku je poraslo, a unutrašnje prilike u ovoj zemlji postale su ozbiljan predmet analiziranja diljem svijeta.
Smjer kojim će država krenuti
Ovaj izbor je izuzetno važan, jer će odrediti smjer kojim će Turska krenuti u narednim godinama, pa čak i decenijama. Za predsjedničku i parlamentarnu poziciju bore se dvije koalicije: Narodna alijansa (Cumhur Ittifakı), okupljena oko vladajuće Stranke pravde i razvoja (AKP), ultra-nacionalističke Stranke nacionalnog pokreta (MHP) i Stranke velikog jedinstva (BBP), s jedne strane, i Nacionalna alijansa (Millet Ittifakı), okupljena oko najjače opozicione Republikanske stranke (CHP), poznate kao šestorka.
Koalicija okupljena oko AKP nema drastičnih ideoloških odstupanja, dok su stranke koje sačinjavaju šestorku ideološki različite. Druga najbitnija stranka opozicije je nacionalistička Dobra stranka (Iyi Parti), koja je na prethodnim izborima privukla dobar dio glasova ultranacionalističke MHP, koja je ujedno i Erdoganov najjači koalicioni partner.
Opoziciona koalicija se suočila s velikim izazovom prilikom odabira zajedničkog kandidata. Godinama se vodila debata oko pitanja ko će izazvati Erdogana na izborima. Nakon dugih pregovora, odlučeno je da to bude dugogodišnji predsjednik CHP-a Kemal Kilicdaroglu, koji nije bio najpopularnija opcija. Međutim, CHP ima težinu u odnosu na manje koalicione partnere.
Kratkotrajna tenzija
Izbor Kilicdaroglua izazvao je kratkotrajnu tenziju unutar opozicije, te je predsjednica Iyi Parti, Meral Aksener, odlučila napustiti koaliciju. Njenim izlaskom, koalicija je nakratko egzistirala kao petorka.
Međutim, nakon ubjeđivanja da će njeni zahtjevi biti uvaženi, Aksener se vratila i koalicija je nastupila u punom sastavu. Aksener je uspjela izlobirati da njeni favoriti, gradonačelnici Ankare i Istanbula, budu potpredsjednici ako koalicija pobijedi u utrci za predsjedništvo.
Također je na zajedničkom sastanku dogovoreno da predsjednici ostalih pet stranaka koje sačinjavaju šestorku; budu potpredsjednici.
Ovakav dogovor, gdje su budući potpredsjednici jasno predodređeni, predstavlja svojevrstan presedan u turskoj politici i demonstrira enormnu želju za ulaskom u vlast predsjednika opozicijskih stranaka. To posebno važi ako se uzme u obzir da je pod Erdoganovim predsjedničkim sistemom ta funkcija gotovo u potpunosti savjetodavnog karaktera. Ovaj dogovor opozicije ukazuje da će, ako pobijede, doći do određenih sistemskih promjena. Opozicija je godinama oštro kritikovala predsjednički sistem koji je uveden nakon referenduma 2017. godine.
Kemalistička elita
U svom dosadašnjem nastupu jasno su naglašavali da će kroz parlament ovaj sistem transformisati u parlamentarni sistem. To će isključivo zavisiti od snage koju opozicija bude imala u parlamentu. Ukoliko se ta prevaga kroz parlament ne ostvari, sva izvršna moć prelazi u ruke CHP-a, što konzervativni dio stanovništva već jako zabrinjava ako se uzme u obzir ideološka polarizacija koja je svojstvena toj zemlji.
Mnogi su mišljenja da bi kemalistička elita iskoristila široke ovlasti predsjedničkog sistema da ovu zemlju dramatično preustroji po svojoj ideološkoj volji.
Uz usijanu ideološku svađu koja je u ovoj zemlji postala uobičajena pojava, najveći specifikum ovih izbora možda leži u tome da nakon dugog vremena oba bloka imaju gotovo jednake šanse za pobjedu.
Prema svim relevantnim anketama, koalicija okupljena oko Republikanske stranke (CHP) stoji gotovo jednako kao i vladajuća stranka. Međutim, izbor lošijeg kandidata bi mogao poremetiti ta očekivanja. Gradonačelnik Ankare, Mansur Yavas, prema anketama, bio je najpopularnija opcija.
Stoga, mnogi smatraju da je izbor Kilicdaroglua iracionalan potez, s obzirom na to da je u svim utrkama protiv Erdogana do sada bio brutalno poražen. Bez obzira na sve, finansijska nestabilnost i nedavni zemljotres iz dana u dan rapidno erodiraju Erdoganovu popularnost. Možda je i to jedan od razloga zašto je odlučio da se izbori ne odgode.
Finansijska kriza
Ono što djelomično ide u prilog opoziciji jest činjenica da ova zemlja od 2018. godine prolazi kroz ozbiljnu finansijsku krizu.
Devalvacija lire, koja je danas pet puta manje vrijedna u odnosu na dolar nego prije 2018. godine, jedna je od glavnih predizbornih tema. Opozicija godinama igra na kartu nezadovoljstva koje je inflacija stvorila. Iz sebi poznatih razloga, Erdogan se godinama odupire povećanju kamatne stope, što bi, po mišljenju većine ekonomista, stabiliziralo valutu.
Ovakav pristup dao je opoziciji argumente da ga optuži za lošu finansijsku sliku zemlje. Nakon razornog zemljotresa koji je pogodio jugoistok Turske, opozicija je poletjela optužiti vladu za zakašnjelu intervenciju, kao i godine propusta u dozvolama za gradnju.
S druge strane, vlada kroz svoje propagandne kanale iznosi argument da su većina zgrada srušenih u zemljotresu zapravo izgrađene prije dolaska AKP-a na vlast, te da je ova vlada najviše uradila u prevenciji šteta nastalih uslijed elementarnih nepogoda. Kako god, trenutno se u ovoj zemlji vodi žestoka borba oko narativa, a kako se izbori budu približavali, ta će se borba bez sumnje dodatno zaoštravati.
