Turska se tradicionalno pozicionirala kao posrednik između Istoka i Zapada, održavajući diplomatske odnose i sa Evropskom unijom i sa zemljama Bliskog istoka.
U sporu između Sjedinjenih Američkih Država i Irana, Ankara je također više puta pokušala preuzeti ulogu posrednika, ali bezuspješno - nije uspjela odvratiti Washington od napada, a ni Teheran se nije pomaknuo sa svojih stavova. Da je rat možda samo odgođen, sugerira i frustracija u izjavama turskog ministra vanjskih poslova Hakana Fidana. Prisjećajući se svojih razgovora s Washingtonom krajem januara, Fidan je rekao: "Zvali su me usred noći."
Rekao je da je odmah shvatio ozbiljnost situacije i obavijestio predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana. "To su bili vrlo mračni trenuci. Očekivali smo svakog minuta da će izbiti rat ili da će početi prvi napad", dodao je Fidan .
Složeni sukob s višestrukim rizicima
Ankara strahuje da bi rat s Iranom mogao brzo prerasti u širi regionalni sukob. Turska, koja dijeli granicu dugu 530 kilometara s Iranom, zabrinuta je zbog mogućih humanitarnih, ekonomskih i političkih posljedica. S ekonomskog stanovišta, postoji strah od rasta već visoke inflacije, problema u snabdijevanju energijom i gubitaka u turizmu. Politički, Ankaru brinu neizvjesne promjene u odnosima snaga na Bliskom istoku i moguće ponovno izbijanje sukoba s naoružanim kurdskim grupama. Zbog raketnih napada, Turska se mora suočiti i s mogućim novim valom izbjeglica iz Irana i južnog Libana.
Neutralnost i diplomatsko pozicioniranje
Kao članica NATO-a, Turska je do sada ostala neutralna. Iran još nije napao vojnu bazu Incirlik, koju koriste američke snage, niti NATO-ov radarski centar u Küreciku. Iako je NATO-ov sistem protivvazdušne odbrane presreo jednu balističku raketu, Iran je naglasio da Turska nije bila meta, a izvori bliski turskoj vladi također pretpostavljaju da je raketa skrenula sa svoje putanje.
Od početka rata, Ankara je intenzivirala svoje diplomatske aktivnosti sa SAD-om, EU i zemljama Perzijskog zaljeva, pozivajući sve strane da se vrate pregovorima. Međutim, ti napori trenutno ne nailaze na plodno tlo, prema riječima Sinana Ülgena iz Istanbulskog centra za ekonomske i vanjskopolitičke studije (EDAM). On tursku diplomatiju tumači kao pokušaj pozicioniranja za budućnost, jer se u ovoj fazi sukoba pregovori još ne razmatraju.
Prema vladinim izvorima, Ankara već radi na formuli koja bi mogla dovesti zaraćene strane za pregovarački sto. Istovremeno, Turska se suočava s dilemom: kolaps režima u Teheranu mogao bi izazvati haos u susjedstvu, dok bi ojačani režim mogao donijeti nove političke sukobe i neizvjesnost.
Zabrinutost zbog kurdskog pitanja
Medijske spekulacije da bi SAD mogle koristiti kurdske snage kao kopnene trupe u Iranu posebno zabrinjavaju Ankaru. Iako Turska smatra da je Radnička partija Kurdistana (PKK) poražena, a njena sestrinska organizacija YPG u Siriji oslabljena, iransko naoružavanje kurdskih grupa moglo bi pokrenuti opasnu novu dinamiku u regiji. Prema procjenama Ankare, takav razvoj događaja ugrozio bi proces približavanja turske države i Kurda, započet pod sloganom "Turska bez terorizma". Stoga se etnički sukobi u Iranu i oko njega smatraju najgorim mogućim scenarijem.
Strah od novog vala izbjeglica
Nakon što je primila milione izbjeglica tokom rata u Siriji uprkos vlastitim ekonomskim problemima, Turska sada nastoji spriječiti ponavljanje takvog scenarija u slučaju sukoba u Iranu. Mediji izvještavaju o planovima za prihvatne kampove na iranskoj strani granice, a izgradnja graničnog zida ubrzana je posljednjih godina.
Međutim, ni vlada ni stručnjaci trenutno ne očekuju nagli porast broja izbjeglica. Stručnjak za sigurnost Sinan Ülgen podsjeća na iskustva Iraka i Sirije, gdje su veliki izbjeglički valovi počeli tek nakon izbijanja građanskih ratova s više sukobljenih strana. Granične službe još nisu zabilježile značajna kretanja stanovništva.
Ukoliko bi došlo do masovnog egzodusa, ne očekuju se samo iranski građani. Procjenjuje se da bi više od dva miliona afganistanskih izbjeglica koje trenutno borave u Iranu moglo krenuti na zapad.
Objava šefa EK izazvala je negodovanje
Diskusije o mogućim novim migracijskim tokovima dodatno je podstakla najava predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen. Pohvalila je pripreme turskog predsjednika Erdoğana za rješavanje migracija, što su mnogi u Turskoj protumačili kao signal da EU želi ponovo koristiti njihovu zemlju kao "tampon zonu" i "čuvara kapije". Vjeruju da Turska treba po svaku cijenu zaustaviti potencijalni izbjeglički val kako Evropa ne bi bila pogođena. Snažna pohvala za saradnju u upravljanju migracijama također je podstakla nagađanja o mogućim tajnim ustupcima Ankare, što bi Tursku moglo učiniti konačnom destinacijom za milione izbjeglica.
