Na konstataciju da su ljudi tamo dolazili prisilno i besplatno, odgovorio je da u ratu “niko nije radio za novce”...
Državni tužilac Ćazim Hasanspahić deset je godina u ladici čuvao predmet ratnih zločina protiv lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića,to je utvrđeno nakon što je Hasanspahić prošle sedmice razriješen za pozicije tužioca u odjelu za terorizam, te prebačen u odjel za organizirani kriminal.
Prema informacijama , predmet protiv Dragana Čovića je datiran 2016. godine, a kako je, umjesto u Odjelu za ratne zločine, završio u spisima tužioca zaduženog za terorizam, za sada nije poznato. U periodu kada je formiran predmet, Odjelom za ratne zločine rukovodila je Gordana Tadić, koja će, godinu kasnije, postati v.d. glavne državne tužiteljice.
Naime, u predmetu protiv Dragana Čovića tužilac Hasanspahić nije poduzeo nijednu bitnu radnju, a određeni vremenski period predmet uopće nije bio evidentiran u TCMS-u, odnosno elektronskom sistemu za upravljanje predmetima.
Predmet je, prema saznanjima ovog portala, povezan sa dokumentima koji su ranije objavljivani, a odnose se na Čovićevu ulogu u izrabljivanju Bošnjaka zatočenih u logorima udruženog zločinačkog poduhvata Herceg-Bosna.
Još 2013. godine, Federalna televizija je objavila dokument sa haškom oznakom u kojem je navedeno da je Čović tražio da mu upravnik zatvora u kojem su bili zatočeni Bošnjaci, pošalju radnu snagu u mostarski Soko.
Molim vas da nam za potrebe ZI Soko omogućite izuzimanje deset zatvorenika, a sa ciljem obavljanja određenih poslova – podizanje i postavljanje zaštitne ograde oko ZI Soko… Osiguranje zatvorenika će obavljati Funkcija sigurnosti ZI Soko Mostar - stoji u spornom dokumentu od 22. juna 1993., koji potpisuje Dragan Čović.
Tužilac Ćazim Hasanspahić deset godina u ladici skrivao predmet protiv Dragana Čovića? Nakon toga Dragan Čović je gostovao u emisiji Nedjeljom u 2 na HRT-u. Na upit urednika i voditelja emisije Aleksandra Stankovića da li je dokument autentičan, Čović je rekao:
Moguće, nećete nikad naći moj potpis ili nešto opterećujuće što se veže sa mnom, sve što sam radio od 1992. do 1995. bilo je više no časno.
Na konstataciju da su ljudi tamo dolazili prisilno i besplatno, odgovorio je da u ratu “niko nije radio za novce” i da “ni na koji način nisu doživljavali bilo kakvu neugodnost ili se prema njima postupalo nečasno”.
Nekoliko godina kasnije, zagrebačke Novosti pronašle su nekoliko svjedoka koji su svjedočili o ovom slučaju. Među njima je bio i Samir, koji je uhapšen u Stocu. Pripadnici hrvatskih snaga odveli su ga na petosatno ispitivanje u Dretelj, nakon čega je završio u jednoj kasarni. Bio je jedan od 50-ak bošnjačkih intelektualaca koji su doživjeli sličnu sudbinu. U prvom periodu odvođen je na prvu crtu bojišnice, da kopa rovove iz kojih je HVO pucao na Armiju BiH, svakodnevno se izvrgavajući pogibelji.
Radio sam barem tri mjeseca u kompleksu Soko. Svako malo nas nekolicinu bi digli, radili bismo po potrebi - kazao je bivši logoraš.
Na početku su čistili prostorije i okolinu, a onda je počeo raditi s majstorom, kao staklar. Za vrijeme rada u kompleksu Soko doživljavao je verbalne prijetnje čuvara.
Rad na ovom predmetu, međutim, Tužilaštvo BiH nikad nije intenziviralo.
