Tuzla je danas grad tišine. Tišine koja ne dolazi iz mira, nego iz sjećanja. Tačno 31 godinu nakon masakra na Kapiji, građani se ponovo okupljaju na mjestu gdje je 25. maja 1995. godine prekinut 71 mladi život, a više od 200 osoba ranjeno u jednom od najtežih zločina nad civilima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.
U 20 sati i 55 minuta, granata ispaljena sa položaja Vojske Republike Srpske na planini Ozren pogodila je centar Tuzle – Kapiju, mjesto koje je tada predstavljalo simbol života, mladosti i otpora ratu. U samo nekoliko sekundi, smijeh i muziku zamijenili su krikovi, dim i prizori koje Tuzla nikada nije zaboravila.
Prosječna starost ubijenih bila je svega 21 godina. Među njima bio je i dvogodišnji Sandro Kalesić, najmlađa žrtva masakra, čije ime i danas izaziva posebnu bol među Tuzlacima i širom Bosne i Hercegovine.
Kapija je te večeri bila prepuna mladih ljudi koji su vjerovali da, uprkos ratu, život mora trajati. Mnogi od njih nikada nisu dočekali jutro. Njihove porodice već tri decenije nose teret praznine koja ne prolazi.
Za ovaj zločin pravosnažno je osuđen Novak Đukić, nekadašnji komandant Taktičke grupe Ozren Vojske Republike Srpske. Sud Bosne i Hercegovine osudio ga je na 20 godina zatvora zbog naređivanja artiljerijskog napada na Tuzlansku kapiju. Ipak, uprkos presudi, Đukić je i dalje van domašaja bh. pravosuđa, jer se od 2014. godine nalazi u Srbiji, gdje izbjegava izdržavanje kazne.
Današnje obilježavanje godišnjice počelo je polaganjem cvijeća i vijenaca na Slanoj Banji, dok će centralna komemoracija biti održana na Kapiji. Večeras će se u 20 sati i 55 minuta oglasiti sirena za uzbunu – zvuk koji u Tuzli već 31 godinu označava trenutak kada je grad izgubio svoju mladost.
Na području Tuzlanskog kantona danas je Dan žalosti. Zastave su spuštene na pola koplja, a javni sadržaji prilagođeni su dostojanstvenom obilježavanju godišnjice tragedije koja je ostavila neizbrisiv trag u kolektivnom pamćenju građana.
Kapija danas nije samo mjesto stradanja. Ona je simbol opomene. Podsjetnik da su jedne majske noći ugašeni snovi, ljubavi i budućnosti generacije koja je vjerovala da rat neće pobijediti život.
Imena ubijenih i dalje žive u sjećanju Tuzle. Svake godine iznova podsjećaju da zločin nad mladima nikada ne smije biti zaboravljen niti relativiziran.
Tuzla večeras ne traži sažaljenje. Traži pamćenje.
