Dok Bosna i Hercegovina tone u glib korupcije, političkih igara i apsurdnih podjela, Tuzlanski kanton čini ono što je već odavno trebalo biti norma: ulaže u budućnost, kulturu i znanje.
Skupština Tuzlanskog kantona donijela je odluku koja bi trebala biti primjer svim ostalim kantonima i institucijama u ovoj zemlji, izdvojivši 100.000 KM za rad Nacionalne i Univerzitetske Biblioteke BiH. I dok ovo možda zvuči kao tek jedan u nizu administrativnih poteza, zapravo je riječ o mnogo većem simbolu – simbolu nade, obrazovanja i opstanka intelektualnog naslijeđa zemlje koja se bori da ne bude žrtva vlastite birokratske letargije i političke neodgovornosti.
Odluka Tuzlanskog kantona je brutalno podsjećanje na to koliko je naša država zanemarila institucije od nacionalnog značaja. Nacionalna i Univerzitetska Biblioteka BiH, simbol znanja, istraživanja i kulturne baštine, već godinama se nalazi na rubu egzistencije, prepuštena milosti političkih trvenja i nesposobnosti da prepoznamo prioritete. Nije li sramota da je ova institucija, koja bi trebala biti srce intelektualne scene, bila prisiljena funkcionisati s minimalnim sredstvima, dok političari troše novac na nepotrebne limuzine, egzotične putne troškove i luksuzne službene večere?
Nacionalna biblioteka: Kad se kultura gasi u tišini, a vlast se šepuri na troškovima za luksuz
Je li 100.000 KM dovoljno da spasimo kulturu?
Naravno, tu dolazimo do srži problema. Dok se ovaj potez Tuzlanskog kantona čini kao zračak nade u mraku apsurda, 100.000 KM je samo kap u moru potrebnih sredstava da bi se Nacionalna i Univerzitetska Biblioteka BiH vratila na noge i mogla funkcionisati kako dolikuje jednoj evropskoj državi. I dok ovaj potez zaslužuje sve pohvale, gdje su ostale kantonalne vlade? Gdje je Federacija BiH, gdje je država? Gdje je sav onaj silni novac koji se gubi u kojekakvim „prioritetima“ koje samo političari mogu razumjeti?
Ova sramota ne leži samo na plećima onih koji ne čine ništa, nego i na nama, građanima koji šutke posmatramo kako nam kulturne i obrazovne institucije propadaju. U trenutku kada bi znanje trebalo biti najvažniji resurs, mi smo se pretvorili u društvo koje ga tretira kao posljednju rupu na svirali.
Ko će se sjetiti Sarajeva?
Ova donacija Tuzlanskog kantona dodatno pojačava paradoks: dok se u glavnom gradu, Sarajevu, vodi računa o svakom sitnom političkom interesu i svakodnevnim igrama moći,putovanjima i kupovinom luksuznih vozila, Tuzla, grad koji je mnogo puta kroz historiju pokazao kako se voli i poštuje BiH, uzima stvar u svoje ruke. Zašto Federalna vlada nije reagovala? Zašto se u Sarajevu, gradu u kojem su smještene institucije kulture, uključujući i ovu biblioteku, niko nije našao pozvanim da obezbijedi sredstva?
Budućnost zemlje leži u knjigama, a ne u foteljama
Dok političari nastavljaju rasipati novac na beskorisne projekte i zapošljavanje stranačkih poslušnika, Nacionalna i Univerzitetska Biblioteka BiH mogla bi postati bastion obrazovanja i istraživanja. Međutim, bez stvarne i kontinuirane podrške, ne samo Tuzlanskog kantona, već svih nivoa vlasti, budućnost ove institucije ostaje nesigurna.
Na kraju krajeva, moramo se zapitati: Šta to govori o nama kao društvu? Hoćemo li dozvoliti da nas povijest pamti kao generaciju koja je dopustila da institucije znanja nestanu, ili ćemo se konačno probuditi i shvatiti da spasavanje naše kulturne baštine mora biti prioritet? Hvala Tuzli što nam je dala ovaj podsjetnik, ali sram nas bilo ako to ostane samo jedan usamljen glas razuma u moru tišine i nebrige.
Bosno i Hercegovino, probudi se. Tvoje knjige, tvoje znanje, tvoja budućnost – sve to nestaje pred našim očima, a pitanje je samo koliko ćemo još dugo moći zatvarati oči pred tom činjenicom.
