Dok predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, maše milijardama eura u pregovorima s Francuskom, najavljujući kupovinu 12 najmodernijih borbenih aviona Rafale, vrijednih 2,7 milijardi eura, Bosna i Hercegovina tonemo u duboki san.
Srbija se priprema, naoružava, osigurava svoju vojnu nadmoć, a mi? Mi ćutimo, mi tonemo u letargiju, zbijamo glave u pijesak kao noj pred nadolazećom olujom. Da li uopšte shvatamo šta se dešava ili smo potpuno izgubili kompas u ovom političkom vrtlogu?
Vučić je majstor političke igre. Njegova kupovina Rafalea nije samo vojni potez, to je jasna poruka: Srbija se neće zaustaviti. I dok EU možda zatvara oči pred njegovim kršenjem demokratije, izbornih krađa i uzurpacijom vlasti, novac koji će otići u Francusku mu osigurava neophodan politički kapital u pregovorima s EU. Ova ogromna suma nije samo transakcija, ona je ulaznica za Vučića da zadrži svoj politički tron i produži svoj mandat na Balkanu.
Porezi za luksuz, sadaka za helikoptere: Politički apsurd na vrhuncu
A gdje smo mi?
U zemlji gdje političari na vlasti radije raspravljaju o kupovini luksuznih automobila i najnovijih iPhonea nego o strategijama koje bi osigurale našu sigurnost. Dok Srbija planira i kupuje, naši ministri se hvale na televiziji svojim novim mobilnim telefonima, kao da su osvojili vrhunac tehnologije, dok se u isto vrijeme sigurnost ove zemlje urušava na svakom koraku.
Federalna vlada troši na luksuzna vozila dok nam vojska propada, dok nam sigurnosne snage ostaju opremljene kao u prošlom stoljeću. Vučićevi avioni možda još nisu sletjeli u Srbiju, ali on gradi vojnu snagu za budućnost, a mi? Mi gradimo udobnost za naše ministre dok narod živi u strahu i neizvjesnosti.
Srbija jača svoju vojsku, a mi slabimo svaki dan. Mi ništa ne radimo, čak ni tamo gdje bi mogli, u Federaciji, u kantonima. Sposobni smo samo za opstrukcije, za međusobna podmetanja, za beskrajne političke igre koje nemaju veze sa stvarnim problemima ove zemlje. Dok se Srbija naoružava, mi se sami razoružavamo, kako fizički, tako i moralno.
Hoće li neko konačno ustati, prodrmati ovu zemlju i reći: "Dosta je bilo!" Ili ćemo čekati da nas stvarnost lupi u lice kada bude prekasno? Vučić kupuje borbene avione, a mi kupujemo mir dok tonemo u političku agoniju. Naša sigurnost se srozava, a političari se povlače u svoje udobne kancelarije, ignorirajući realnost koja nas okružuje.
Ovo nije samo pitanje vojne snage, ovo je pitanje preživljavanja. Dok Vučić gradi Srbiju za budućnost, mi srljamo u propast. Ako ne otvorimo oči sada, možda ćemo se probuditi u zemlji koju više nećemo prepoznati. Ali tada će biti prekasno, a naši lideri, okovani svojim udobnim foteljama i luksuzom, neće imati nikoga da krive osim sebe. I nas.
