Manifestacija „Šeb-i Arus“, posvećena 750. godišnjici od smrti Mevlane Dželaluddina Rumija bit će organizirana večeras u Sarajevu.
Uokviru manifestacije, bit će otvorena izložba slika i kaligrafije umjetnika Munira Tufekčića, a profesori Kubad Sulejmani i Čazim Hadžimejlić održat će prigodno predavanje posvećeno Rumiju.
Prilika je to da se posjetioci prisjete i najljepših Rumijevih stihova, te će biti upriličeno i čitanje bejtova iz Mesnevije.
Mevlana Dželaludin Rumi je islamski filozof, teolog, pravnik, sufijski pjesnik koji je živio u 13. stoljeću. Pisao je na perzijskom jeziku, a njegova djela prevedena su na svjetske jezike.
Rumi je umro 17. decembra 1273. godine, a njegova smrt se tradicionalno obilježava širom svijeta manifestacijom pod nazivom „Šeb-i Arus“, Noć susreta sa Bogom.
Šeb-i Arus na turskom znači “noć vjenčanja”. Rumi smrt tumači kao povratak svom porijeklu, “povratak Allahu”, po njemu smrt nije nestajanje, već putovanje ka Bogu.
Njegov ‘Šebi-arus’ veoma je jasno opisao prelaz s ovog prolaznog svijeta u vječni, ahiret. Devet distihona Gazela o smrti ‘Šebi-arus’ povećalo je slavu velikog Mevlanata u cijelom kulturnom svijetu.
„Na dan moje smrti, kad bude nošen moj tabut,ne misli da ću osjećati bol za ovim svijetom.Ne plači i ne govori: šteta, šteta.Kada se mlijeko pokvari, veća je šteta.Kad vidiš da me polože u grob, ja neću nestati.Zar mjesec i sunce nestanu kad zađu?Tebi se čini smrt, a to je rađanje.Grob ti se čini tamnica, a duša je slobodna postala.Koje to zrno ne nikne kad se stavi u zemlju?Pa zašto da sumnjaš u zrno čovjekovo?“
Za Rumijev 800. rođendan, 2007. godinu je UNESCO označio Međunarodnom godinom Rumija, a od 1995. godine je 17.decembar posvetio Rumiju.
Prvi “Šebi-arus” u Sarajevu održan je 17. decembra 1957. godine u kući Hadži Mujage Merhemića i obiljažava se do danas. A večeras će manifestacija biti održana u Bošnjačkom institutu, u organizaciji Fondacije Novi Vidici.
Inače, Mevlana Dželaludin RUMI rođen je u Belhu u Afganistanu.Njegov život dijeli se na tri razdoblja: obrazovanje(tahsil), pročišćenje(tehzib) i tesavvuf( predanost i zaljubljenost srca).
Ono što ga je čakalo bilo je vidljivo još dok su njegove stope bile male. Jedne prilike, vidjevši ga kako korača kraj je primijetio:“Kakav zadivljujući prizor!Rijeka teče vukući snažni okean iza sebe…“
Mevlana je bio okean.Okean Ljubavi,čiji talasi nisu poznavali pravila,čije su dubine mogle doseći najveći nur iza tame koja se krije na dnu.Jer ašik na najnižem dnu je najviši kod svog Gospodara.Prvu etapu života posvetio je izučavanju tefsira, hadisa i fikha, te postiže titulu učitelja šerijatskih nauka.Nakon očeve smrti ga nasljeđuje, ali ovosvjetske zablude i nosi u ašk.Postao je poznat među ljudima i učitelj većem broju učenika.Bio je pripadnik Ehli-sunneta i šejh Mevlevijskog reda.Burhanuddin Muhakkik je bio njegov odgajatelj,koji ga je podučio duhovnim vježbama. 642.godine,Šemsuddin Tabrizi zapali plamen zaljubljenosti u Mevlaninom srcu,gdje započe njegovo izgaranje za blizinom Voljenog.Šems je zalijevao sjeme njegove žudnje i utalio žeđ njegove duše koja je postala opijena.On ga je poticao da stekne sve vidove ma'rifeta i osjeti muhabbet prema Allahu,dž.š. Mevlana je iščezao iz dunjalučke povezanosti,otrgao se od okova i ovisnosti ovog svijeta.Svoj život posvećuje potrazi za Mašukom. Pronašao je vječnost u prolaznosti, jer ga je susret s njim odagnao od neispinjenog bića.Zajedno sa Šemsom hodio je planinama osame, ali nikad nisu bili sami.Prisutnost Allaha,dž.š., stalno je prožimala njihova bića pod okriljem stalne svijesti.Šems mu je predstavljao poveznicu sa jasnoćom razumijevanja svijeta gajba i nedokučivog shvatanja visina.
Nakon Šemsovog mističnog nestanka iz Mevlaninog života, mevlana pada u duboku tugu i žal za svojim učiteljem.Tako nastaje i njegovo djelo Divan kojeg je posvetio Šemsu.. Nakon njegove smrti, Mevlana svoje putovanje nastavlja sa Čelebijem.Njihov susret je plod „plesa na tržnici“ nakon čega su osjetili posebnu međusobnu povezanost.Naime,, kao da je spreman čekao pitanje koje mu je postavljeno,“zašto nije napisao Divan poput Širazija“,Mevlana je izvadio sedam bejtova već ranije napisanih i obznanio ih Čelebiju.Tada počinje njihovo putovanje i pisanje Mesnevije. Rad na Mesneviji trajao je četrnaest godina, a njeni posljednji stihovi izrečeni su pred samu Rumijevu smrt.Mevlana je zbog bolesti preselio na ahiret i tako otključao vrata susreta sa Voljenim.Poznavao je mnoge nauke, ali je njegovo biće znalo samo za Ljubav.
„Ljubav je toplina svjetlosti Bića, zato ljubav obuhvata sve.Ljubav je toplina i sjaj Jednoće, Ljubav je suština Jedinstva.“
Rumi umire u Konyi(današnja Turska) 17.decembra 1273. godine.
