Daleko od domovine, ali srcem blizu, u Frankfurtu je dostojanstveno obilježena 30. godišnjica genocida nad Bošnjacima u Srebrenici.
U dvorištu ispred Generalnog konzulata BiH, poznatom kao “Bosanska avlija”, održan je emotivan program sjećanja, u organizaciji Bosanskog akademskog društva u Njemačkoj, uz podršku DBHKV “Sevdah” iz Frankfurta i Islamske zajednice Bošnjaka Njemačke – Medžlis Hessen.
Tokom 90-minutnog programa, prisutni su imali priliku čuti svjedočanstva, govore i poruke koje su oživjele bolne uspomene na juli 1995. godine.
Uvodnu riječ dao je prof. dr. Azim Čaušević, predsjednik Bosanskog akademskog društva, dok je dr. Anisa Gradaščević, koja je lično učestvovala u identifikaciji žrtava Srebrenice, iznijela snažan emotivni govor, nakon kojeg je pročitala i poruku svog kolege dr. Mirze Pojskića.
Poseban trenutak obilježila je ispovijest Sabita Mujića, preživjelog iz Srebrenice, koji je kao sedamnaestogodišnjak prošao golgotu 1995. godine. Suze u njegovim očima, kao i u očima prisutnih, svjedočile su dubini bola koji ni tri decenije kasnije ne jenjava. Njegova sestra Sabina Burić bila je prisutna, ali nije imala snage govoriti. Uz nju su bili suprug Idriz, kćerka Sanela te prijatelji porodice Crnalić.
Munir ef. Hodžić u svom obraćanju poručio je da sjećanje mora ostati živo:
"Nećemo zaboraviti ono što se dogodilo u Srebrenici, Potočarima i cijelom Podrinju tog 11. jula 1995. godine. Neka ovaj dan bude zavjet – da ćemo čuvati sjećanje, govoriti istinu, tražiti pravdu i širiti mir. Srebrenica se ne smije zaboraviti, niti ima pravo iko da je halaliti."
Dr. Alma Bećirević, govoreći iz perspektive pedijatra, podsjetila je na ljudsku patnju bez statistike:
"Vidjela sam roditelje kako gube dijete. To je trenutak kada prestaju sve ideologije. Kada govorimo o genocidu, govorimo o porodicama, o majkama koje su ukopavale sinove. Ne da bismo mrzili – već da bismo spriječili."
Dr. Midhat Dizdarević, psihijatar koji danas živi u Njemačkoj, podijelio je vlastito iskustvo iz Višegrada i pročitao dvije pjesme iz svoje knjige „Svjetionik“, naglasivši kako mu je poezija pomogla da ostane uspravan kroz život.
Skupu se obratio i vicekonzul Republike Turske Fatih Šahin, dok je završnu riječ imala konzulica BiH u Frankfurtu Edina Jusufović. Generalna konzulica Višnja Lončar nije prisustvovala zbog porodičnih razloga, ali je stavila na raspolaganje prostorije i osoblje konzulata za realizaciju događaja.
Ova večer u Frankfurtu bila je više od komemoracije – bila je zavjet da sjećanje ne prestaje tamo gdje granice počinju.
