U šatorskim naseljima na jugu Pojasa Gaze, gdje se hiljade raseljenih porodica svakodnevno bore za osnovne uslove života, jedan mali predmet postao je gotovo jednako važan kao hrana, voda i gorivo. Riječ je o običnom jednokratnom upaljaču, koji je zbog nestašice i teških životnih okolnosti postao prava rijetkost.
Za mnoge porodice koje žive u improvizovanim skloništima, mogućnost da zapale vatru znači da mogu skuhati obrok, ugrijati se ili pripremiti hljeb. Međutim, zbog nedostatka plina i ograničenog pristupa gorivu, ljudi su prisiljeni koristiti karton, plastiku i komade drveta kao gorivo, a za to im je neophodan upravo upaljač.
“Šator bez upaljača ne znači ništa. Vatru moramo paliti stalno jer nema plina, zbog čega je ovaj mali predmet postao osnovna potreba”, kazala je Nisreen Abu Saada, majka četvero djece koja je raseljena tokom rata.
Ona navodi da su cijene upaljača nekada bile gotovo simbolične, ali da je danas situacija potpuno drugačija. Prije sukoba nekoliko komada moglo se kupiti za svega jedan šekel, dok se sada pojedinačni upaljač prodaje za desetine puta veću cijenu, što je za većinu stanovnika Gaze nedostižno.
Zbog toga se jedan upaljač često koristi među više porodica. Ljudi ga posuđuju komšijama, prenose iz jednog šatora u drugi i pokušavaju ga sačuvati što duže, sve dok se ne pokvari od svakodnevne upotrebe.
Od poljoprivrednog inženjera do majstora za upaljače
Nestašica je otvorila i neobičan oblik zarade za neke stanovnike Gaze. Hassan Abu Latifa, otac troje djece, danas se bavi popravljanjem pokvarenih plastičnih upaljača u malom kiosku.
Prije rata radio je kao poljoprivredni inženjer, ali su razaranja i ekonomski kolaps promijenili njegov život. Danas oko njega stoje kutije pune starih upaljača i sitnih dijelova koje koristi kako bi ih ponovo osposobio za rad.
“Popravka upaljača nikada nije bila pravi posao, ali potrebe ljudi i težina situacije natjerali su nas da pronađemo način da zaradimo i pomognemo drugima”, rekao je Abu Latifa.
Prema njegovim riječima, porodice se sve češće odlučuju na popravku jer jednostavno nemaju novca za kupovinu novih upaljača.
Rat uništio ekonomiju i svakodnevni život
Višegodišnji sukob teško je pogodio gotovo sve segmente života u Gazi. Uništena infrastruktura, ograničena trgovina i nedostatak osnovnih proizvoda doveli su do toga da predmeti koji su nekada bili beznačajni danas imaju ogromnu vrijednost.
Međunarodne organizacije upozoravaju na dramatično pogoršanje ekonomskih uslova, uz veoma visoku nezaposlenost i gotovo potpuno urušavanje privrednih aktivnosti.
Za mnoge stanovnike Gaze borba više nije samo pitanje sigurnosti, nego i svakodnevnog pronalaska načina da pripreme obrok, zarade novac ili osiguraju osnovne potrebe svoje porodice.
Iftikhar al-Kafarna, majka šestero djece, jedan je od primjera ljudi kojima je mali upaljač postao ključan za opstanak. Ona zarađuje prodajući hljeb pripremljen u tradicionalnoj peći, ali bez plamena nema ni posla.
“Ako imam upaljač, mogu raditi. Ako ga nemam, čekam satima i posao stane”, kazala je.
U ratom pogođenoj Gazi tako je običan predmet koji je nekada bio gotovo neprimjetan postao simbol svakodnevne borbe ljudi koji pokušavaju preživjeti u uslovima u kojima i najmanje stvari mogu odlučiti hoće li porodica imati topli obrok ili još jedan težak dan.
