Iza zatvorenih vrata Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari proteklih dana odvijao se jedan od najtežih i najosjetljivijih procesa za porodice žrtava genocida. Završena je nova faza reekshumacija tokom koje su stručni timovi radili na tome da se naknadno pronađeni posmrtni ostaci pridruže žrtvama koje su već ranije ukopane.
Tokom četiri dana rada otvoreni su mezari 48 žrtava, a cilj je bio da se njihovi posmrtni ostaci objedine nakon novih identifikacija. Svaki od tih mezara predstavljao je još jednu bolnu stranicu u procesu koji traje decenijama, a koji porodicama omogućava da njihovi najmiliji budu ukopani sa što potpunijim ostacima.
Zločin počinjen nad Bošnjacima Srebrenice ostavio je iza sebe masovne grobnice, ali i složen proces identifikacije žrtava. Tijela ubijenih su nakon rata pronalažena na različitim lokacijama, često godinama nakon prvobitnog ukopa, zbog čega su brojni članovi porodica morali ponovo prolaziti kroz teške trenutke.
Iz Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine navode da je proces spajanja naknadno pronađenih ostataka od izuzetne važnosti, jer svaka pronađena kost znači približavanje potpunoj identifikaciji i vraćanju dostojanstva žrtvi.
Sadik Selimović iz Instituta kazao je da je ovo bila sedamnaesta kolektivna reekshumacija u Potočarima te da se iza statistike kriju sudbine porodica koje godinama čekaju odgovore.
„Ovo nije samo otvaranje mezara i dodavanje posmrtnih ostataka. Ovo je ponovno suočavanje porodica sa najtežim trenucima koje su već jednom prošle“, istakao je Selimović.
Objasnio je da porodice često nakon ukopa vjeruju da je njihova potraga završena, a onda ih nova otkrića vrate u period najveće boli.
„Kada se pronađu novi posmrtni ostaci, porodice ponovo prolaze kroz traumu. Ponovo se otvara mezar, ponovo se suočavaju sa onim što su već jednom preživjele“, rekao je Selimović.
Proces reasocijacije posebno je složen zbog činjenice da su posmrtni ostaci mnogih žrtava pronađeni u različitim masovnim grobnicama. Premještanje tijela s jedne lokacije na drugu nakon počinjenih zločina dodatno je otežalo identifikaciju i kompletiranje posmrtnih ostataka.
Do sada je u Potočarima obavljeno više od 1.220 otvaranja mezara u okviru kolektivnih reekshumacija. U pojedinim slučajevima isti mezari morali su biti otvarani više puta kako bi se pronađeni ostaci spojili sa već ukopanim žrtvama.
Iako je prošlo više od tri decenije od genocida, proces traganja još nije završen. Institut za nestale osobe BiH i dalje traga za posmrtnim ostacima stotina žrtava, dok porodice nastavljaju čekati konačnu potvrdu sudbine svojih najmilijih.
Za njih, svaka nova identifikacija nije samo broj u evidencijama institucija, nego prilika da još jedna žrtva dobije ime, mezar i mjesto koje joj pripada u historiji.
