Na dan kada je u Potočarima 2000. godine položen kamen temeljac za Memorijalni centar posvećen žrtvama genocida u Srebrenici, u obližnjoj Vlasenici dogodilo se ubistvo koje je ostalo bez odgovora – ubistvo koje i nakon više od dvije decenije baca tamnu sjenku na pokušaje suočavanja s prošlošću.
Šesnaestogodišnja Meliha Durić, povratnica koja je tog dana prvi put nakon rata došla u svoj rodni dom u naselju Džamdžići, pogođena je hicem iz snajpera dok je boravila u sobi porodične kuće. Bio je to njen prvi i posljednji povratak.
Balistički nalazi ukazivali su da je metak došao s krova obližnje porušene kuće, a istraga je pokazala da je korištena puška ranije povezana s još jednim napadom – također u istoj sobi i na istu kuću, dva mjeseca ranije. I tada je pogođen povratnik.
Uprkos tim podudarnostima i sumnjama u sistemsku prirodu napada, proces koji je uslijedio bio je kratkotrajan i nedorečen. Iako je jedna osoba privedena, oslobođena je 2004. godine, a istraga je nakon toga praktično ugašena.
Sjene politike i neodgovorena pitanja
Godinama kasnije, pojavila su se svjedočenja koja ukazuju na mogući politički motiv zločina. Prema tvrdnjama dostavljenim istražnim organima, ubistvo je bilo unaprijed planirano kao pokušaj destabilizacije na dan komemoracije u Srebrenici, a izvori navode da je prvobitno cilj bio izazvati incident u Bratuncu ili Srebrenici. Zbog prisustva međunarodnih snaga, plan je navodno preusmjeren ka Vlasenici.
Spominje se i ime ratnog komandanta lokalne jedinice, koji je u to vrijeme formalno bio u bijegu u Srbiji, ali prema svjedočenju zapravo boravio u selu kod Vlasenice i koordinirao akciju. Među potencijalnim izvršiocima pominju se bivši pripadnici elitnog vojnog odreda čiji su članovi kasnije dovođeni u vezu sa zločinima u Srebrenici.
Uprkos dostavljenim informacijama, novih optužnica nema, a istražni organi o slučaju već godinama ne daju nikakve javne informacije.
Porodica među onima koje optužuje
Porodica Durić, koja se vratila u Vlasenicu uprkos tragediji, i dalje živi u istom mjestu – među ljudima za koje vjeruju da znaju istinu o Melihinom ubistvu. Njen otac već godinama tvrdi da su odgovorni poznati lokalnim strukturama, ali da se nikada nije do kraja istraživalo. Prije nekoliko godina izjavio je da ne traži osvetu, već samo odgovor: “Zašto mi je ubijena kćerka?”
Ni 24 godine kasnije odgovor nije stigao.
Opomena koja traje
Smrt šesnaestogodišnje djevojčice, pogođene dok je u miru boravila u vlastitom domu, i danas ostaje simbol nepravde prema žrtvama povratka i poratnog nasilja u Bosni i Hercegovini. Istovremeno, njena sudbina svjedoči o neuspjehu institucija da procesuiraju zločine počinjene nakon rata – zločine koji su se dogodili tiho, ali s jasnom porukom.
Meliha Durić nikada nije dočekala punoljetstvo. Njena smrt i dalje traži istinu, a njena porodica – pravdu. Za sada, ostaje samo tišina, koja iz godine u godinu postaje sve teža.
