U jednoj od najopasnijih rundi eskalacije na Bliskom istoku, Izrael više nije strana koja diktira pravila angažmana kao što je to nekada bio slučaj, već se našao suočen s drugačijom realnošću na terenu, nakon što ga je Iran ošamario svojim neočekivanim, širokim i nasilnim odgovorom do te mjere da je zbunio izraelske proračune.
Dubine izraelskih gradova su pod iranskim bombardovanjem
Napadi su duboko doprli do izraelskih gradova, od Tel Aviva do Haife i Beer Šebe, i nisu bili ograničeni samo na materijalne i ljudske gubitke, već su otkrili opasniji strateški pomak: sposobnost Irana i njegovih saveznika da povrate inicijativu i obnove svoje snage odvraćanja u rekordnom roku, što postavlja stvarna pitanja o tome da li je Izrael ušao u rat bez jasnog limita i bez zagarantovanog izlaska.
U tom kontekstu, EgyptTech je sproveo intervju za novinare sa dr. Alijem Al-Awarom, istraživačem izraelskih poslova, kako bi nam razjasnio situaciju i šta se dešava u ravnoteži snaga na Bliskom istoku, što ćemo vam objasniti u sljedećim redovima:
Da li je Izrael bio iznenađen iranskim odgovorom?
Najveće iznenađenje za Izrael nije bio sam iranski odgovor, već njegov obim i priroda. Iran se nije zadovoljio simboličnim odgovorom, već je izveo opsežne raketne napade usmjerene na veći dio Izraela, ostavljajući velika razaranja u Tel Avivu i njegovim predgrađima, pored gradova poput Haife, Beer Ševe i Jerusalema.
Kako je Iran uspio ciljati srce Izraela?
Napad je bio nekonvencionalan, jer je uključivao upotrebu naprednih balističkih raketa, od kojih se neke, kako se vjeruje, nose ogromne eksplozivne bojeve glave, zajedno s eksplozivnim ili kasetnim bombama koje se raspršuju nakon što se rakete presretnu, čime se udvostručuje obim uništenja čak i ako protivvazdušna odbrana uspije da ih suprotstavi.
Da li je Izrael pretrpio strateški gubitak uprkos svojoj vojnoj nadmoći? Najveći izraelski gubitak ne mjeri se brojem mrtvih ili obimom uništenja, već strateškim gubitkom. Činjenica da su milioni Izraelaca u skloništima i da se obim ciljanja proširio na veći dio izraelske teritorije, odražava pad izraelskih sposobnosti odvraćanja. Opasnije od toga je to što je Iran uspio, za samo nekoliko mjeseci od prethodnog sukoba, obnoviti svoje raketne kapacitete, što dovodi u sumnju validnost prethodne izraelske naracije u vezi s uništavanjem tih sistema.
Da li je iranski rat uticao na Netanyahuovu popularnost?
Izraelske izjave tokom prethodnog rata potvrdile su da je većina iranskih raketnih kapaciteta uništena. Međutim, trenutna realnost je suprotna, a iranski povratak s ovim nivoom raketne moći znači da su izraelske procjene bile ili pretjerane ili netačne, što bi moglo uzrokovati da izraelsko rukovodstvo izgubi kredibilitet kod domaće publike.
Da li je Netanyahu odustao od svog cilja svrgavanja iranskog režima?
Jedna od najistaknutijih tačaka koje je analiza pokrenula jeste promjena u političkom diskursu premijera cionističkog entiteta, Benjamina Netanyahua. Nakon što je otvoreno govorio o svrgavanju iranskog režima, vratio se da naglasi da je promjena režima odgovornost iranskog naroda, što se tumači kao snižavanje plafona ciljeva nakon neuspjeha u postizanju brzog uspjeha.
Jesu li napadi uspjeli osakatiti iranske kapacitete?
Uprkos pričama o ciljanju visokih zvaničnika i vojnih objekata, Iran nije izgubio sposobnost da odgovori, već je brzo povratio ravnotežu, što znači da udari nisu postigli svoj glavni cilj, a to je da "osakate iranske vojne sposobnosti ili ih vrate godinama unazad".
