Još jednom želimo da podsjetimo da istina može biti samo jedna, nekad spora ali dostižna, kazali su iz Udruženja logorša HNK...
Nakon objave na portalima da su predstavnici Saveza Udruženja logoraša HNK bili na sastanku sa članom Predsjedništva Bosne i Hercegovine gospodinom Dr.sci.Denisom Bećorovićem, nije trebalo puno čekati na reakciju Udruga HVO proisteklih iz domovinskog rata. Poznavajući na što reaguju pojedine udruge samo zaključujemo, da smo na pravome i ispravnom putu u dokazivanju istine i borbi protiv širenja lažnog narativa o „ugroženosti“ i „herojstvu“. U svome saopštenju udruge netačno i lažno iznose činjece koje su presudili međunarodni sudovi, a ne kako vole reći bošnjački ili sudovi političkog Sarajeva, pa da i to razjasnimo. Čak smo spremni neke stvari i „potvrditi“ pa da krenemo:
U pravu ste kad spominjete "dvostruku" agresiju. Kada ste to naveli vjerovatno ste mislili, a možda vam je zbog brzine promaklo, na agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu od strane regularne Vojske Republike Hrvatske i Vojske Republike Srbije potpomognute neregularnim vojnim formacijama HVO-a i Vojske RS, koje su željele „pomoći“ našoj zajedničkoj državi, a sve sa ciljem „prijateljske“ podjele naše zajedničke države ali između dva agresora, a sve dokazano i presuđeno pred sudom Ujedinjenih nacija u Hagu, zboga toga vam hvala kad ste nas na to podsjetili. Sva ta „prijateljska pomoć je bila prožeta masovnim grobnicama, logorima raseljavanjima, a sve sa ciljem čišćenja prostora koje su gore navedni agresori smatrali svojim i svi oni koji su imali druga imena, mislili drugačije nisu bili predviđeni da ostanu i opstanu na tim prostorima.
Druga stvar je vezana za HVO kao vojnu komponentu koja je bila regularna odbrambena formacija priznata od Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine sve do momenta i okretanja oružja u svoje pripadnike "bošnjake" i odvođenja istih u koncetracione logore. Ova komponenta, koja je danas sastavni dio Oruženih snaga BiH je presuđena u Hagu za ubistva, logore i protjerivanja svih onih koji se nisu uklapali u sluku tzv. HRHB u periodu od 18.01.1993- 01.03.1994 godine tj. presuđena za Udruženi zločinački poduhvat zajedno sa Republikom Hrvatskom, skraćeno za UZP.
Treća i najbitnija činjenica, a vezana je za izgradnju muzeja HVO na lokaciji kasarne Stanislav Baja Kraljević, koja je bivši koncetracioni logoru „Heliodrom“ vidi čuda i on presuđen u Hagu. Nikad i nigdje nećete pročitati da smo se kao SUL HNK izjasnili da mi osporavamo izgradnju muzeja koju baštine pripadnici HVO i ako je o ovoj vojnoj komponenti sve rekao Haški tibunal. Ali, ono šta znate i ono šta mi tražimo i zahtjevamo da na lokaciji OS BiH (biviši Heliodrom) ne treba da bude muzej HVO iz mnogo razloga, jer se time zatire istina. Navedeni muzej HVO-a može se graditi na nekom drugom mjestu u npr. Livnu, Čitluku, Širokom tj. na mjestima koji ne vrijeđaju žrtve ali to nije u intresu politike koja slijedi tekovine presuđene tzv HRHB . Naime, kroz bivši koncetracioni logor Heliodrom je prošlo preko 10000 logoraša (Bošnjaka) i mora da znate da je 79 logoraša ubijeno imenom i prezimenom dok se danas mnogi vode kao nestali i 31 godine od završetka rata HVO i AR BiH. Stav Saveza UL HNK je da se muzeji ne mogu i nesmiju graditi na mjestima ubijanja, zatvaranja, mučenja bilo kog građanina Bosne i Hercegovine bez obzira kako se on izjašnjavao i nikako nije kako kažete borba za svoja prava zatiranje bilo čijeg identiteta. Zatiranje identita je samo u slučaju kada branite zločine i zločince i pri tome sav teret zločina stavljate na leđa svih poštenih i neokaljanih Hrvata, a sve s ciljem pravdanja presuđene zločinačke politike.
Na kraju i na početku mi kao žrtve tog koncetracionog logora se borimo, tražimo, nudimo i prijedlog da u sklopu tog muzeja HVO dobijemo prostor (žrtve logora Heliodrom), koji će svjedočiti i pričati istinu posjetiocima koji budu obilazili taj Muzej, onu istinu koju trebaju svi znati, a ne prilagođenu istinu. Isto tako ako ste dobronamjerni kao što se predstavljate da delegacije žrtava/stradalnika zakažu sastanak kod članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine, i reda bošnjačkog naroda gosp. Denisa Bećirovića i člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda gosp. Željka Komšića. Mogući sastanak bi moga biti svima od koristi, a pomogao bi i u rješavanju statusa svih logoraša bez odrednice vjere ili nacije, jer smo jedina populacija bez zakona o žrtvama torture.
Još jednom želimo da podsjetimo da istina može biti samo jedna, nekad spora ali dostižna i hvala Bogu presuđena od strane pravosudnih institucija kako međunarodnih tako i domaćih, navodi se u saopćenju Saveza udruženja logoraša
