U Bosni i Hercegovini postoji čitav niz apsurda, ali jedan od najvećih je narativ o “ugroženosti Hrvata” koji HDZ već decenijama prodaje kao politički proizvod, dok istovremeno njihovi kadrovi caruju državnim institucijama.
Oni koji glasno viču da su “zapostavljeni”, zapravo vladaju gotovo svim ključnim polugama sistema. I to nije puka slučajnost, nego rezultat planskog kadrovskog inžinjeringa, uvezanih komisija, partijskog uhljebljavanja i brutalne manipulacije zakonima i procedurama.
Brojevi najbolje ruše mitove. U zemlji u kojoj Bošnjaci čine više od 50 posto stanovništva i u kojoj postoji 28 državnih institucija, oni upravljaju tek sa šest direktorskih mjesta. Srbi vode 12, a Hrvati 10. No, stvar postaje skandalozna kada se pogleda težina tih institucija: šest u kojima su Bošnjaci direktori zapošljava tek 339 ljudi i raspolaže s mizernih 51 milion KM budžeta – tek 15 posto ukupnog državnog budžeta. Nasuprot tome, HDZ-ovi kadrovi komanduju institucijama sa višestruko većim budžetima, ljudstvom i uticajem.
Brojke koje razbijaju mitove
U Bosni i Hercegovini danas postoji 28 državnih institucija. Na njihovom čelu su:
Bošnjaci – direktori u samo 6 institucija
Srbi – direktori u 12 institucija
Hrvati – direktori u 10 institucija
Na prvi pogled, možda izgleda da je to “ravnoteža”, ali stvarnost je daleko od toga. Šest institucija pod bošnjačkim rukovodstvom zapošljava tek 339 ljudi i ima budžet od 51 milion KM – svega 15% državnog budžeta. Nasuprot tome, institucije pod kontrolom HDZ-a i SNSD-a raspolažu stotinama miliona maraka i hiljadama zaposlenih. Dakle, Bošnjacima je prepušteno tek toliko da ne mogu reći da nisu nigdje, dok se pravi kolač dijeli između HDZ-a i SNSD-a.
Još je porazniji podatak da je u institucijama BiH danas 900 Bošnjaka manje nego što ih po Ustavu mora biti, dok je Hrvata 247 više. Ako je iko ustavno zakinut – to su Bošnjaci. Ako je iko privilegovan – to su upravo oni koji se lažno predstavljaju kao “ugroženi”.
Agencija za državnu službu – HDZ-ov inkubator moći
Ključ preuzimanja institucija krije se u Agenciji za državnu službu BiH. HDZ-ova direktorica, uz asistenciju kadrova SNSD-a, potpuno je paralizovala smisao konkursa i zapošljavanja. Komisije za provedbu konkursa, koje bi trebale biti nezavisne, pretvorene su u produžene ruke partije: ista imena se stalno vrte, podobni kandidati dobijaju maksimalnih 100 bodova na intervjuima, dok svi ostali padaju. Na taj način, HDZ i SNSD ne samo da zapošljavaju svoje kadrove, nego ih cementiraju na doživotnim pozicijama, jer državna služba u BiH znači posao do penzije.
Time se stvara zatvoren krug: danas zaposleni kadrovi sutra odlučuju o novim kadrovima, a cijeli sistem postaje stranački bunker. Dok Bošnjaci gube pozicije i bivaju istisnuti, HDZ i SNSD grade paralelnu, ali zvaničnu državu – onu u kojoj je lojalnost partiji važnija od zakona i sposobnosti.
Primjeri HDZ-ove kontrole
Pogledajmo neke od ključnih institucija koje HDZ drži:
Ured za veterinarstvo BiH – strateška institucija za izvoz hrane i kontrolu tržišta. Ovdje HDZ-ovi kadrovi određuju ko ulazi na evropsko tržište, a ko ne.
Uprava za indirektno oporezivanje BiH (UIO) – zajedno sa SNSD-om, HDZ kontroliše najmoćniju finansijsku instituciju u zemlji, kroz koju prolazi najveći dio prihoda. UIO je praktično sef države, a sef se dijeli između SNSD-a i HDZ-a.
Ministarstvo civilnih poslova BiH – HDZ ovdje kroz kvote diktira politiku obrazovanja, zdravstva i kulture, direktno oblikujući javni život.
Ministarstvo pravde BiH – omogućava HDZ-u da kontroliše proces imenovanja u pravosuđu, uključujući VSTV i ključne komisije.
Uz to, HDZ kadrovi dominiraju i u javnim agencijama, od regulatornih tijela za komunikacije do energetskih i infrastrukturnih institucija. Dakle, nije riječ samo o “broju direktora”, nego o prirodi institucija koje se drže u rukama – finansije, pravosuđe, infrastruktura, tržište.
Dakle, dok javnost bombarduju pričama o ugroženosti, Čović i njegova partija imaju faktičku dominaciju. Danas je u državnim institucijama 900 Bošnjaka manje nego što je ustavom predviđeno, dok je Hrvata 247 više. Drugim riječima – oni su privilegovani, a ne ugroženi.
Kako je to omogućeno? Vrlo jednostavno: kroz kontrolu Agencije za državnu službu, na čijem čelu sjedi HDZ-ova direktorica koja u partnerstvu sa SNSD-om određuje ko će proći konkurse, ko će dobiti “100 od 100” na intervjuu i ko će zauzeti ključna mjesta. Komisije za provedbu konkursa su farsa – ista imena se vrte, uvijek podobni prolaze, a svi ostali mogu samo posmatrati kako se državna služba pretvara u partijski bunker.
Državna služba u BiH nije posao, ona je doživotna sinekura. Zaposli se jednom – i ostaješ do penzije. Zato je bitno ko ulazi, jer onaj ko danas uđe preko HDZ-a i SNSD-a, sutra će odlučivati o karijerama novih kadrova, kreirajući zatvoreni krug moći. Tako se stvara sistem koji nije državni, nego stranački.
Ali najveća ironija leži u činjenici da je sve ovo ozvaničeno i učvršćeno od strane međunarodne zajednice, tačnije visokog predstavnika Christiana Schmidta. Njegovi amandmani, doneseni u izbornoj noći, osigurali su HDZ-u trajni monopol, i to na osnovu popisa iz 2013. godine – popisa koji HDZ inače ne priznaje kada je u pitanju raspodjela kvota u institucijama. Dakle, kad treba cementirati moć, popis vrijedi. Kad treba ispoštovati prava drugih – popis ne postoji.
Dragan Čović je s 137.340 glasova dobio kontrolu nad polovicom države. To je hladna realnost. A kada večeras, ili sutra, opet bude govorio o “saradnji Hrvata i Bošnjaka”, znajte da iza tog poziva stoji jednostavna istina: saradnja znači da Bošnjaci šute dok HDZ preuzima sve.
“Ugroženi” kao politička maska
Rezultat svega je apsolutna dominacija HDZ-a nad državnim institucijama. Oni koji govore da su “ugroženi” u realnosti kontrolišu najveće budžete, najvažnije agencije i ključne komisije. Oni upravljaju kadrovskim inžinjeringom, a njihovi ljudi imaju višak od skoro 250 mjesta u odnosu na ustavne kvote.
Ako je to ugroženost, onda se postavlja pitanje – šta bi bila privilegija? Da HDZ kontrolira sve institucije, a ostali narodi budu svedeni na folklor?
Čovićeva mantra o ugroženosti nije ništa drugo do maska iza koje se krije surova istina: HDZ je kroz kadrove i institucije praktično okupirao državu. A najveće žrtve nisu samo Bošnjaci, koji su ustavno potisnuti, nego i svi građani Bosne i Hercegovine, jer gledaju kako im država postaje privatna firma jedne stranke i jednog čovjeka.
