Dok predsjednik NiP-a Elmedin Konaković javno izražava zabrinutost zbog stanja na Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla, sve je više onih koji u njegovim riječima prepoznaju poznati obrazac – oštar nastup u javnosti, ali i kratko pamćenje kada je riječ o vlastitoj ulozi u sličnim krizama.
UKC Tuzla danas zaista jeste u ozbiljnom institucionalnom problemu. Ustanova funkcioniše bez stabilnog i pravno potvrđenog menadžmenta, ključne pozicije zauzimaju vršioci dužnosti, a neriješeni odnosi između različitih nivoa vlasti dodatno komplikuju situaciju. Takvo stanje ne ostaje samo na papiru – ono direktno utiče na organizaciju rada, dostupnost usluga i sigurnost pacijenata.
Sistem u kojem politika bira, a struka snosi posljedice
Problemi u Tuzli nisu izolovan slučaj. Naprotiv, oni su dio šire slike zdravstvenog sistema u Federaciji, gdje politički utjecaj već godinama ima presudnu ulogu u imenovanju rukovodstva. U takvom ambijentu, konkursi često dolaze kao formalnost, a ključne odluke donose se daleko od očiju javnosti.
Sličan scenarij već je viđen na Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, gdje je višemjesečna – pa i višegodišnja – neizvjesnost oko izbora direktora paralizovala funkcionisanje jedne od najvažnijih zdravstvenih institucija u zemlji. Politički sukobi, nesuglasice oko kandidata i administrativne blokade doveli su do toga da KCUS dugo radi bez stabilnog rukovodstva.
Upravo u tom periodu, insistiranje da određeni kandidati budu imenovani, bez obzira na proceduralne prepreke, dodatno je produbilo krizu. Umjesto pravovremenog rješenja, građani su svjedočili političkom nadmudrivanju koje je trajalo mjesecima.
Tuzla između dvije političke linije
Situacija u Tuzli danas reflektuje sličan sukob, ali s drugačijim akterima. S jedne strane, političke strukture povezane sa Stranka demokratske akcije nastoje zadržati utjecaj nad ovom zdravstvenom ustanovom. S druge, aktuelna vlast na federalnom nivou pokušava uspostaviti kontrolu kroz nove upravljačke strukture.
Rezultat je – blokada.
Dodatni teret predstavlja i pravosudni proces protiv bivšeg rukovodstva UKC Tuzla, koji uključuje ozbiljne optužbe za korupciju i ugrožavanje pacijenata. Takvi slučajevi dodatno urušavaju povjerenje građana u sistem koji bi trebao biti oslonac sigurnosti, a ne izvor straha.
Cijena političkog upravljanja
Dugogodišnja praksa političkog kadroviranja u zdravstvu ostavila je duboke posljedice. Finansijski gubici, organizacioni haos i pad kvaliteta usluga nisu izuzetak, već pravilo. Institucije koje bi trebale biti stub javnog sistema sve češće postaju poligon za raspodjelu moći.
U takvom kontekstu, poruke o depolitizaciji zdravstva zvuče ispravno – ali dolaze prekasno i bez uvjerljive distance od ranijih praksi.
Retorika ili stvarna promjena?
Izjave poput onih koje dolaze od Elmedin Konaković svakako otvaraju važna pitanja: može li se zdravstveni sistem izvući iz političkog zagrljaja i da li postoji stvarna volja da se praksa promijeni?
Odgovor na to pitanje ne leži u objavama na društvenim mrežama, već u konkretnim potezima – transparentnim konkursima, jasnim pravilima i odgovornosti za donesene odluke.
Do tada, UKC Tuzla i KCUS ostaju simboli sistema u kojem se o zdravlju građana odlučuje u političkim kabinetima, dok pacijenti čekaju u redovima koji su sve duži – i sve neizvjesniji.
