Nedavni potez Vlade Republike Hrvatske da tri crnogorska političara - Alekse Bečića, Milana Kneževića i Andriju Mandića - proglasi nepoželjnima izazvao je val reakcija u regiji. Odluka dolazi nakon što je crnogorska Skupština usvojila Rezoluciju o Jasenovcu, koju je predložio Mandić, no stvarni razlozi možda leže dublje u sve većem uticaju Beograda na političku scenu Crne Gore.
Bečić, lider Demokrata, te Knežević i Mandić, lideri proruskih stranaka DNP-a i NSD-a, predstavljaju različite političke spektre, ali dijele zajedničku poveznicu – sve jači politički upliv Beograda u crnogorske poslove. Dok se hrvatska vlada poziva na pogoršanje odnosa između Hrvatske i Crne Gore, mnogi vide ovaj potez kao refleksiju nemoći Zagreba da spriječi širenje uticaja Srbije u regiji.
Istovremeno, reakcije iz Hrvatske na slične poteze političara iz Republike Srpske, posebice Milorada Dodika, bile su znatno tiše. Deklaracija o genocidu NDH koju je usvojila Narodna skupština RS-a 2015. godine, a koja poziva Hrvatsku da preuzme odgovornost za zločine NDH, nije izazvala iste sankcije iz Zagreba. Čak ni Dodikove provokativne izjave o Blaiburgu nisu bile dovoljne da ga Zagreb proglasi nepoželjnim.
Dodikova politika, koja uključuje dodjeljivanje povelja ratnim zločincima i suradnju sa srpskim nacionalistima, nije naišla na oštre reakcije iz Hrvatske. Dodik je, usprkos svemu, zadržao bliske odnose s hrvatskim političkim vrhom, uključujući suradnju s Draganom Čovićem iz HDZ-a BiH na pitanjima kao što je Izborni zakon.
Ova neujednačenost u reakcijama Hrvatske prema političarima iz Crne Gore i Republike Srpske sugerira dvostruke standarde u vanjskoj politici Zagreba. Dok se hrvatske vlasti bore protiv srpskog utjecaja u Crnoj Gori, u Bosni i Hercegovini ti isti interesi često ostaju po strani radi političke pragmatike.
Kao rezultat toga, potezi Hrvatske prema crnogorskim političarima više odražavaju novu političku dinamiku u Crnoj Gori i rastući utjecaj Beograda nego samu prirodu crnogorske Rezolucije o Jasenovcu. Ovi događaji naglašavaju izazove s kojima se suočava Hrvatska u pokušaju balansiranja svojih interesa u regiji, dok se istovremeno suočava s vlastitim političkim ograničenjima i kontradikcijama.
