Federacija Bosne i Hercegovine sprema se na potez koji bi mogao biti posljednji čavao u kovčegu domaće radne snage – zakon kojim bi se olakšalo zapošljavanje stranih radnika/ca za deficitarna zanimanja.
Dok hiljade mladih napuštaju ovu zemlju u potrazi za boljim životom, dok penzioni fond puca po šavovima, a plate za koje radnici krvavo rade jedva pokrivaju osnovne troškove života, političari, nesposobni i bezobzirni, sada žele uvesti novu radnu snagu. Ali za koga? Za čiju dobrobit?
Zatvaranje očiju pred propadanjem
Vlasti koje nisu sposobne osigurati osnovne životne uslove domaćim radnicima sada pokušavaju skrenuti pažnju sa svog neuspjeha pričom o "uvozu radne snage". Radnici u BiH, koji već godinama vape za boljim uslovima, stabilnim penzionim fondom i platama dostojnim 21. vijeka, sada se suočavaju s time da će se na tržištu rada pojaviti još jedan sloj jeftine radne snage. Političari, koji nisu mogli obezbijediti ni minimalne uslove za dostojanstven rad, sada umjesto da podrže domaće resurse i ljudski kapital, otvaraju vrata strancima.
Ova situacija je direktan rezultat katastrofalnog upravljanja državom. Nije bilo dovoljno što su naši mladi ljudi prisiljeni napuštati zemlju u hiljadama, sada je njihov odlazak opravdan i koristit će se kao argument za dovođenje stranih radnika! Sistem se raspada, ali umjesto da popravljaju vlastite greške i ponude rješenja koja će spriječiti dalje propadanje ekonomije, oni uzimaju najlakši put: uvoziti radnike koji će raditi za još manje.
Kome je u interesu ovakav zakon?
Kome ovo zapravo koristi? Sigurno ne domaćim radnicima, koji će se sada morati takmičiti sa jeftinom radnom snagom iz inostranstva. Dok penzioni fond tone zbog masovnog egzodusa mladih, vlasti odlučuju da će zakrpiti ovu rupu stranim radnicima, ne zato što su oni zaista potrebni, već zato što nisu u stanju zadržati vlastite građane. Nije dovoljno što su otjerali generacije stručnjaka, radnika i mladih umova u inostranstvo, sada idu korak dalje. Neka oni koji su ostali preživljavaju od mrvice koja ostane.
Ali hajde da budemo realni – ovo nije zakon koji je kreiran da bi pomogao radnicima. Ovaj zakon će samo olakšati bogatim poslodavcima da zarade još više novca na leđima onih koji rade najteže poslove za minimalac. Niko ne postavlja pitanje kako će se domaći radnici osjećati dok gledaju kako se njihova radna mjesta popunjavaju strancima, sve zbog toga što su vlasti nesposobne da im obezbijede osnovne uslove za život.
Ko će platiti cijenu ovog zakona?
Na kraju, radnici BiH će, kao i uvijek, biti ti koji će platiti najveću cijenu. Dok se politička elita bogati na njihovoj muci, dok se zakoni kroje po mjeri velikih kompanija, običan čovjek će se boriti za koricu hljeba. Poslodavci će se okrenuti jeftinoj radnoj snazi, a domaći radnici će se suočiti s nižim platama, lošijim uslovima i manjim šansama za posao.
Ovaj zakon je dokaz da vlasti nemaju nikakvu dugoročnu strategiju za razvoj radne snage. Umjesto da investiraju u obrazovanje, obuku i zadržavanje domaćih radnika, oni žele uvoziti ljude iz inostranstva, kao da će to riješiti sve njihove probleme. Njihova nesposobnost da razviju ekonomiju je očigledna, a njihova nebriga za obične građane još očitija.
Robovi nove ere
Da li će im ovaj zakon proći? Vrlo vjerovatno, jer ovakvi zakoni ne nailaze na previše otpora kad su u interesu onih koji drže vlast i kapital. Ali dok oni donose ove odluke iza zatvorenih vrata, radnici Bosne i Hercegovine će osjetiti teret na svojim leđima. Sve dok je nesposobna vlast na čelu, sve dok se interes domaćeg radnika gura u drugi plan, zemlja će tonuti dublje u ekonomsku propast. Na kraju, radnici Bosne i Hercegovine postat će robovi u vlastitoj zemlji – potplaćeni, marginalizirani i zaboravljeni.
