EKONOMSKI APSURD NA +40
Dok se BiH topi na vrućinama, sladoled stiže – iz inostranstva!
Dok termometri širom Bosne i Hercegovine posljednjih mjeseci obaraju temperaturne rekorde, sladoled se – umjesto iz domaćih pogona – na police naših prodavnica uglavnom dovozi kamionima iz inostranstva. Statistički podaci za prvih šest mjeseci ove godine otkrivaju poražavajuću sliku: BiH je uvezla čak 4,66 miliona kilograma sladoleda, vrijednosti vrtoglavih 30,79 miliona konvertibilnih maraka.
To je osjetno više u odnosu na isti period prošle godine, kada je uvezeno 4,36 miliona kilograma, za što je plaćeno 26,91 milion maraka. Dakle, za samo godinu dana, uvoz je porastao za gotovo četiri miliona KM – a sve u cilju rashlađivanja građana koji spas od ljetnih vrelih dana traže u sladoledu koji, paradoksalno, dolazi s druge strane granice.
Najveće količine ovog popularnog deserta dolaze iz Srbije i Hrvatske, a zatim iz Poljske i Italije. I dok strane kompanije profitiraju na bh. tržištu, domaći proizvođači pokušavaju pronaći svoje mjesto pod suncem. No, ono što se naziva “domaćom proizvodnjom” zapravo je tek nekoliko malih slastičarni i obrtnika, koji proizvode sladoled zanatskog tipa, uglavnom za prodaju u vlastitim objektima.
Industrijska proizvodnja sladoleda unutar BiH gotovo da ne postoji. Evidentirano je svega devet proizvođača, što je poražavajuće za zemlju koja se hvali prirodnim resursima, čistim mlijekom i dugom tradicijom u prehrambenoj industriji.
S druge strane, izvoz sladoleda iz BiH ipak bilježi skroman, ali pozitivan trend. U prvih šest mjeseci ove godine izvezeno je 543.266 kilograma sladoleda ukupne vrijednosti 3,05 miliona KM, što je značajan skok u odnosu na prošlu godinu, kada je plasirano 233.817 kilograma, vrijednih 1,13 miliona maraka. Najviše bh. sladoleda završilo je na tržištima Srbije, Hrvatske, Sjeverne Makedonije, Slovenije i Albanije.
Ipak, i pored pozitivnog izvoznog trenda, razlika između uvoza i izvoza ostaje ogromna – gotovo desetostruka. Dok BiH uvozi za 30 miliona, izvozi za tek nešto više od tri. Ta brojka najbolje ilustrira koliki je jaz između domaće proizvodnje i potrošnje, i koliko tržište zavisi od stranih brendova i trgovačkih lanaca koji sve češće nude “vlastite” robne marke sladoleda – proizvedene u inostranstvu, ali upakovane za bh. police.
Visoke temperature i klimatske promjene samo su pojačale potražnju za rashlađenim proizvodima. Međutim, umjesto da te promjene budu prilika za razvoj domaće proizvodnje, one su – još jednom – otvorile vrata uvozu i ojačale pozicije stranih kompanija na domaćem tržištu. Bosanskohercegovački sladoled, umjesto da postane brend, ostaje raritet koji se može naći tek u ponekoj zanatskoj radnji.
Dok se građani hlade sladoledima iz Poljske, Srbije i Italije, domaća industrija – baš poput sladoleda na suncu – lagano se topi.
