U još jednom pokušaju manipulacije i obmane, srpske vlasti predvođene Aleksandrom Vučićem pokušavaju od Alije Balijagića, poznatog odbjeglog kriminalca i ubice, stvoriti novi narativ – “islamskog ekstremistu”.
Na osnovu izmišljenih obavještajnih podataka, Vučićev režim pokušava prikazati Balijagića kao prijetnju srpskoj stabilnosti i bezbjednosti. Međutim, ovo groteskno pakovanje previše je loše izvedeno da bi imalo ikakvu težinu, osim u njihovim manipulativnim medijima.
Vučićevo gostovanje kod poznatog propagandista Milomira Marića – koga mnogi zovu “srpskim Gebelsom” – pretvorilo se u predstavu apsurda, koja bi bila smiješna da nije opasna. Pred kamere su iznijeli priču da Balijagić, uz mezim alkohol i čvarke, djeluje kao “radikalni islamista” jer, navodno, posjeduje “skrivene motive mržnje”. Ključno pitanje je – od koga oni “posjeduju obavještajne podatke”? Od pokojnika? Isti oni koji su stradali “jer je vidio krst i kandilo”?
Ova groteskna predstava koja vrijeđa inteligenciju gledalaca pokušava da zasjeni mnogo važnije teme – od političkih nemira u Srbiji do skandala oko eksploatacije litijuma. Na pozadini lošeg izvođenja, javnost ima priliku vidjeti apsurd Vučićeve logike: pokušaj da se kriminalac, čije fotografije jasno prikazuju čovjeka koji više prianja uz kafanske mitinge s alkoholom i čvarcima, pretvori u nekakvog “islamistu”. Uporedite fotografije Balijagića s onima kojima su srpske vlasti prilijepile etiketu “radikalnog islamiste”, pa će vam sve biti jasno.
Zašto Vučić želi “radikalnog islamistu”?
Naravno, ovo nije samo “tradicionalna” mržnja prema muslimanima, koju je Vučić pokazao kada je svojevremeno pozivao na odmazdu u omjeru “sto za jednoga”. Ovdje se radi o široj agendi – o pokušaju da se Srbiji predstavi narativ “ugroženosti” Srba, ne samo u Srbiji, nego i u Crnoj Gori. Ovako Vučić u Crnoj Gori provocira žarište etničkih napetosti, u pokušaju da destabilizuje državu na putu ka Evropskoj uniji. Iza ove propagande stoji šira ideja takozvanog “srpskog sveta” – političke mape koja nas sve previše podsjeća na scenarije iz devedesetih.
Uvučen u ovu iluziju, Vučić pokušava obmanuti građane i skrenuti pažnju sa problema kod kuće – nemira u Novom Sadu, protesta protiv rudnika litijuma, ekoloških katastrofa i korupcijskih skandala. Da bi zadržao podršku, Vučić koristi retoriku ugroženosti i mitove o “spasitelju svih Srba” – ma kako bizarno i nelogično to izgledalo.
“Pravoslavista” i novi pogrdni termini
Balijagićev primjer govori mnogo. Naoružan alkoholom, čvarcima i tradicionalnim srpskim specijalitetima, prema Vučićevoj propagandi, postaje islamista u očima javnosti. Ovaj apsurd treba nazvati pravim imenom – srpske vlasti ne traže islamistu, već “pravoslavistu” – ekvivalent pogrdnog termina za muslimane koji se koristi kao “islamista”. Time je Vučićeva propaganda dosegnula novi nivo ironije i tragikomedije.
Na kraju, ovakvi potezi Vučića i njegovih medija govore o dubljoj strategiji zastrašivanja, manipulacije i održavanja stare mržnje prema muslimanima živom. Nažalost, dok Vučić pokušava od Balijagića napraviti “prijetnju nacionalnoj sigurnosti”, prava prijetnja ostaje ne u izmišljenim radikalima, već u sopstvenom korumpiranom režimu koji koristi ove laži da bi opstao na vlasti.
