Srbija u 2026. godini ulazi u izbornu godinu, ali ne kao demokratska država koja poštuje volju građana – već kao scena za ličnu promociju Aleksandra Vučića, čovjeka koji ne priznaje da postoje bilo kakva ograničenja njegove moći.
Dok hiljade studenata već osam mjeseci traže raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora, podsjećajući na tragediju novosadske nadstrešnice i smrt 16 nevinih ljudi, predsjednik Srbije ignoriše sve zahtjeve, izbjegava zakonske procedure i pretvara politiku u šou za medije.
Godinu za nama obeležilo je neispunjeno obećanje: studenti su još u maju krenuli u masovnu akciju „Raspiši pobjedu“, prikupljajući potpise širom zemlje. Do sada je skupljeno gotovo 400.000 potpisa, uključujući nevjerovatno veliki odziv penzionera, koji su poslali jasnu poruku: želimo pravo da biramo, želimo demokratiju, a ne cirkus. Ipak, Vučić je reagovao samo povećanjem svojih medijskih nastupa i prazničnim spektaklima – od Ćacilenda i božićnih sela, do intervjua na TV Pinku i obilazaka autoputeva.
Umjesto da odgovori na legitimne zahtjeve građana, Vučić je odlučio da diktira narativ: on ne samo da odlaže izbore, već i sam sebi proglašava pobjedu. „Da danas budu izbori, ja bih ubjedljivo pobijedio“, ponavlja, dok studenti i opozicija skupljaju potpise i traže izlazak na birališta. Svaka njegova izjava ovdje nije samo samohvala – ona je provokacija, otvorena poruka da je vlast iznad zakona, a građani i studenti nemoćni.
Praznični performansi i konferencije za medije više nisu simbol komunikacije sa javnošću. Oni su instrument političke manipulacije. Dok građani i studenti traže demokratski proces, Vučić koristi svaku priliku da prebrojava svoje nastupe, najavljuje „najbolju godinu u historiji“ i hvali vlastitu „brigu“ za ekonomiju i stabilnost, a sve u trenutku kada zemlja čeka jednostavan, ustavno predviđen akt: raspisivanje izbora.
Ćacilend, praznični skupovi, božićni dekor pred zgradom Skupštine Srbije – sve to je postalo simbol Vučićeve političke strategije: spektakularna predstava za medije, dok institucije i demokratski procesi stoje zamrznuti. On ne samo da ignorira zahtjeve građana, već ih i prebrojava, ocjenjuje i minimizira. Svaka inicijativa opozicije i studenata, svaki potpisi i protest, tretira se kao „nelegalan skup“, dok je samoupravna vlast koja se prezentuje u javnosti – „legalna i opravdana“.
Najbrutalnija istina je da Aleksandar Vučić u ovom trenutku pokazuje koliko je vlast u Srbiji lična i centralizovana, koliko je predsjednik spreman da zamijeni demokratiju i izborni proces za medijski spektakl i manipulaciju javnim mnijenjem. Njegova tvrdnja da bi pobijedio „da su izbori danas“ nije samo provokacija – to je najava nove godine vlasti u kojoj građani i studenti nemaju nikakvu stvarnu moć, dok Vučić nastavlja da kreira vlastitu realnost u kojoj je on pobjednik prije nego što su izbori i održani.
Vučić je ovim potezima pokazao da Srbija nije samo politički paralizovana – ona je postala teatar jedne osobe. Dok studenti prikupljaju potpise i mobilizuju građane širom zemlje, predsjednik vodi višestruki program samopromocije: od Ćacilenda, TV intervjua, obilazaka gradilišta, do godišnje konferencije na kojoj ponovo prebrojava opoziciju i vlastitu „uspješnost“. Sve to dok građani čekaju da se primijeni ustav, a zakon o raspisivanju izbora poštuje.
I dok Vučić sam sebe hvali i proglašava pobjedu u izbornim uslovima koje odbija da stvori, studenti i građani šalju jasnu poruku: demokracija nije šou, izbori nisu rekvizit, a volja naroda ne može se zamijeniti prazničnim performansima i praznim obećanjima.
Vučić je odavno dokazao da mu vlast znači više od zakona, moći više od istine, a medijski spektakl više od odgovornosti. Srbija u ovom trenutku nije demokratija u pravom smislu – ona je politički cirkus u kojem jedan čovjek bira kada će narod moći da odlučuje, a kada će biti publika njegovih vlastitih predstava.
