Pohod sanskih planinara započeo je od sela Turovi, koje je oko četiri kilometra udaljeno od Trnova, a tridesetak od Sarajeva. Malu ekspediciju dočekao je na ovome mjestu nekadašnji vojni kamion, koji je sanske planinare lošim makadamskim putem koji vijuga kroz guste trnovačke šume, provezao osam kilometara i ostavio na tački odakle su nastavili pješice, sve do planinarske kuće “Trnovačka jezera”.
Planinarskom stazom su potom prešli put od oko tri kilometra kroz guste bjelogorične šume, sve do viših predjela gdje prestaje šumski pojas i ukazuju se impresivni stjenoviti planinski vrhovi.
Ni na jednoj bh planini ne postoje tako oštre i karakteristične razlike između pitome zelene vegetacije, te kršne i divlje goleti, kao što je to na Treskavici. Milovani blagim povjetarcem i pramenovima sunca, sanski planinari stižu nadomak Velikog jezera. Kao što mu ime kaže, to je najveće od sedam treskavičkih jezera koja ovu planinu čine toliko osobenom. Stazom uz obalu jezera stiže se do planinarske kuće gdje goste dočekuje domaćin, domar Nedim Bunar:
Poslije kraće pauze i odmora, odlučujemo iskoristiti lijep sunčani dan i posjetiti neki od planinskih vrhova. Odlučujemo se za Veliku Leliju, te se planinarskim stazama upućujemo ka Crnom jezeru koje se nalazi na 1670 metara nadmorske visine. Ovo je možda i najljepše jezero na Treskavici, koje oduševljava svojim izgledom i ukupnim ambijentom-kazuje Zlatan Čekić, planinar, cerificirani vodič I novinar.
Kod samog jezera mijenjaju plan i umjesto na Veliku Leliju, odlučuju se za živopisni Oblik, planinski vrh sa svojih 1876 metara nadmorske visine. Do ovoga vrha put ih vodi kroz gusta polja klekovine, crnogorične patuljastke kulture koja raste i opstaje u surovim uslovima kraša i kamenjara. Stižu na vrh Oblika i uživaju u čarobnom pogledu na krajolik kojim dominiraju lanci bh planina koji se naziru u sunčevoj izmaglici:
U povratku muški dio ekipe odlučuje se za kupanje u Crnom jezeru. Uvjeravaju se da je voda topla i ugodna, pa uživaju u neobičnom ambijentu i plivanju. Inače, ovo jezero pohodi veliki broj planinara, ali i osoba koje dolaze samo da bi uživale uživaju u ljepoti i tajnama koje krije. Napokon, poslije cjelodnevnog putovanja i hodanja, slijedi odmor u planinarskoj kući i planiranje narednog dana. Večer upotpunjuje i rođendanska četitka i iznenađenje za članicu Sanelu Hopovac.
Provesti noć u planini, sa dobrom ekipom i pozitivnim ljudima, nešto je posebno. Ujutro se spremamo i već s prvim zracima sunca, dok se na obzorju lijeno podižu pramenovi magle, upućujemo se u srce Treskavice. Naš plan je da se uspnemo na Malu Ćabu, najviši tačku planine, te da usput posjetimo još dva vrha s visinom od preko 2000 metara, kojih na Treskavici ima ukupno sedam-nastavlja priču Čekić.
Kreću se proplancima koji su pravi cvijetni tepisi prošarani mnoštvom različitih i raznobojnih biljaka. Upravo ovaj cvijetni kolorit Treskavici daje osobitu draž, na ovim prostorima rastu i opstaju neke od biljnih vrsta kojih nema na drugim mjestima, a jedan od cvjetova koji dominira je i prkosni bosanski ljiljan:
Uspinju se na Klekovu glavicu, jedan od vrhova sa preko 2000 metara nadmorske visine, a potom ih put preko planinskog grebena vodi do Pašine planine. Poslije nekoliko sati hoda stižu do Male Ćabe i izlaze na najviši vrh Treskavice. Kako običaj nalaže, svako od planinara donosi po jedan kamen i ugrađuje ga u kamenu strukturu koja se nalazi na ovome mjestu.
Planinari provode duže od sat na Maloj Ćabi, milovani junskim suncem i blagim povjetarcem, a potom se spuštaju i kroz Hercegovačka vrata kreću ka planinarskoj kući. Uz put dolijevaju zalihe vode sa brojnih većih ili manjih izvorišta pitke vode kojima je Treskavica posebno bogata i što je izdvaja u odnosu na mnoge druge planine. Na planini su i izvori pet velikih rijeka: Željeznice, Bistrice, Ljute, Bijele i Rakitnice. Prema legendi, Treskavica ima čak 365 izvora. Posjetiti i hoditi ovom planinom ljepoticom pravi je užitak i nezaboravni ugođaj, zbog čega je posjećuje veliki broj planinara iz zemlje i inostranstva.
Budući da su na samoj planini vođene borbe u proteklom ratu, preporučuje se kretanje samo označenim i markiranim stazama. Sa ovoga planinarskog pohoda Sanjani se vraćaju prepuni pozitivnih utisaka i dobre energije i obećavaju ponovni dolazak i to vrlo skoro.
