Nermina Nikšića i Socijaldemokratsku partiju BiH posljednjih godina prati jedna konstanta – unutrašnji raskol koji prijeti da uruši političku vjerodostojnost stranke i delegitimira ključne figure.
Najnoviji razvoj situacije jasno pokazuje da problem nije samo stranački, već nacionalni. Bošnjački član Predsjedništva BiH, Denis Bećirović, postao je simbol te strateške slabosti i, možda još važnije, političke prevare nad glasačima koji su mu dali povjerenje.
Bećirović je osvojio poziciju u Predsjedništvu zahvaljujući podršci ne samo SDP-a, već i osam drugih stranaka, čime je njegova pobjeda trebala biti izraz šire političke koalicije i volje građana. Međutim, unutarstranačka dinamika u SDP-u pokazuje da Bećirović praktično nema unutrašnju podršku svoje matične stranke. To stvara problem legitimnosti koji je mnogo ozbiljniji od formalnog poštivanja Izbornog zakona. Dok su građani glasali za politiku koju je on obećavao u ime koalicije, realno, njegova sposobnost provođenja te politike sputana je iznutra – unutar vlastite stranke koja bi trebala biti njegov oslonac.
Ova situacija podsjeća na staru političku istinu: kada političar dobije mandat od građana, a nema kontrolu nad strankom koja ga je lansirala, glasač se u biti vara. U slučaju Bećirovića, strateška igra unutar SDP-a znači da Bošnjaci koji su ga podržali ne znaju čiju politiku zapravo provodi – svoju ili volju stranačkog vrha. Takav raskol u odnosu na volju birača i stranačku hijerarhiju čini njegov mandat problematičnijim nego što je to slučaj kod Željka Komšića i hrvatskog člana Predsjedništva, čiji je izbor legalan, jasniji i višestruko potvrđen kroz četiri mandata.
Posljedica svega je da SDP trenutno nema političku snagu da Bećiroviću osigura realnu autonomiju u Predsjedništvu. To će se reflektovati i na narednim izborima, kada će stranka vjerojatno biti prinuđena da se povuče iz kandidature ili da podrži zajedničkog kandidata sa drugim strankama (NiP, NS), koji, u kontekstu trenutnih političkih odnosa, teško može pobijediti SDA-ovog kandidata.
Dakle, Nikšićeva stranačka strategija i unutrašnji dogovori oko Bećirovića imaju jasnu cijenu – ne samo za SDP, već za Bošnjake kao glasače. Dok se javnost fokusira na očigledne političke bitke, zapravo se dešava jedna suptilna, ali dalekosežna manipulacija. Bećirović, simbol uspjeha SDP-a na izborima, u praksi postaje ograničen od vlastite stranke, čime se legitimitet njegovog mandata urušava više nego što itko kritizira izbor Komšića i njegov utjecaj na Hrvate.
Na kraju, lekcija je jasna: unutrašnji stranački obračuni, politički dogovori i skrivene strategije mogu biti daleko opasniji po demokratski izraz volje građana nego što to formalni izborni rezultati mogu pokazati. Bošnjački birači, na čiju je podršku Bećirović računao, sada ostaju suočeni sa činjenicom da je njihova politička volja djelimično sputana, dok oni koji su stajali iza stranačkih odluka ostaju nevidljivi, ali itekako moćni. Veća je podvala Bećirović Bošnjacima, nego Komšić Hrvatima.
