Premijer entiteta Republika Srpska Radovan Višković, u svom obraćanju tokom sjednice Narodne skupštine RS-a, nije propustio priliku da iznese kontroverzne tvrdnje koje oslikavaju duboku političku polarizaciju u Bosni i Hercegovini.
Jedna od njegovih centralnih poruka bila je optužba da "Srbi u Federaciji BiH nemaju prava kakva ima Ramiz Salkić" u Republici Srpskoj, čime je pokušao naglasiti navodnu neravnopravnost Srba u drugom entitetu.
Višković je, odgovarajući na primjedbe poslanika Ramiza Salkića o tome da je sjednica sazvana isključivo zbog suđenja Miloradu Dodiku, ponudio argumentaciju koja neodoljivo podsjeća na već ustaljenu retoriku vladajuće strukture u RS-u. On je ustvrdio da se predsjedniku entiteta sudi po "zakonima koje je nametnuo neizabrani stranac", aludirajući na OHR i međunarodnu zajednicu, čime je pokušao delegitimizirati pravosudne procese na državnom nivou.
Višković se osvrnuo i na Harisa Vranića, kojeg je označio kao "vještaka na njihovoj listi želja", čime je nastavio s diskreditacijom osoba i institucija koje osporavaju Dodikovu politiku i odluke.
Međutim, ključna teza Viškovića bila je tvrdnja da su Srbi u Federaciji BiH građani drugog reda. "Srbe ste protjerali iz Federacije BiH. Srba ima nešto malo u Drvaru, Grahovu i Bosanskom Petrovcu, i da nije pomoći iz Srbije i Republike Srpske, što se tiče vas, ne bi ni tamo preživjeli", rekao je Višković, implicirajući da je opstanak Srba u ovim opštinama isključivo rezultat podrške iz susjedne države i entiteta RS. Ove izjave dodatno su osnažile narativ o navodnom kontinuiranom ugrožavanju srpskog naroda u Federaciji BiH, što je česta tema unutar političkog diskursa vlasti RS-a.
Podsjetimo, tokom maratonske sjednice koja je trajala do duboko u noć, Narodna skupština RS-a usvojila je Informaciju o urušavanju pravnog poretka u Bosni i Hercegovini, optužujući međunarodnu zajednicu i domaće pravosudne institucije za kršenje Dejtonskog sporazuma. Dokument sadrži oštre kritike na račun visokih predstavnika u BiH, Ustavnog suda BiH, kao i Suda i Tužilaštva BiH, te je još jedan primjer kako vlasti RS-a pokušavaju osporiti legitimitet ključnih institucija na državnom nivou.
Ovaj potez Narodne skupštine RS-a, uz izjave Viškovića, pokazuje jasnu namjeru entitetskih vlasti da nastave s politikom polarizacije i destabilizacije, dok istovremeno nude argumentaciju koja ih pozicionira kao navodne zaštitnike srpskog naroda. Sjednica, koja je formalno bila usmjerena na razmatranje pravnog poretka, u suštini je poslužila kao platforma za opravdanje politika koje vode prema daljnjoj segregaciji i izolaciji unutar Bosne i Hercegovine. Ove politike ne samo da ugrožavaju unutrašnju koheziju države, već i dodatno udaljavaju BiH od evropskih integracija.
