Večeras, 11. jula, fasada sarajevske Vijećnice zasjala je jedinstvenim simbolom – Cvijetom Srebrenice, bijelim cvijetom s jedanaest latica, koji već tri decenije podsjeća na najmračniju stranicu naše historije.
U sumrak koji nosi teret bolne julske tuge, ovaj znak sjećanja ispisao je poruku koju ne smijemo zaboraviti.
Ove godine obilježavamo 30. godišnjicu genocida u Srebrenici, strašnog događaja koji je razorio povjerenje u čovjekovu humanost. U „zaštićenoj zoni“ Ujedinjenih nacija, srpske paravojne jedinice, pod vodstvom osuđenih ratnih zločinaca, za samo nekoliko dana brutalno su usmrtile više od 8.372 ljudi – muškaraca, dječaka, žena i djece, bez ikakvog sažaljenja.
Cvijet Srebrenice sinoć nije izgovorio nijednu riječ, ali je svojim tihim prisustvom prenio snažnu poruku: protiv zaborava, protiv negiranja, za dostojanstvo žrtava i snagu preživjelih. Dok su svjetla Sarajeva polako nestajala u noć, ovaj simbol bola i opomene čvrsto je stajao kao podsjetnik – genocid se ne smije ponoviti.
Srebrenica nije rana samo jednog naroda, već rana koju dijeli cijelo čovječanstvo.
