Tokom prvih jedanaest mjeseci ove godine Bosna i Hercegovina je uvezla robu vrijednu gotovo 29 milijardi KM, a više od 12 milijardi KM odnosi se na uvoz iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, Sjeverne Makedonije i Crne Gore. Drugim riječima, preko jedne trećine kompletne uvezene robe dolazi iz zemalja bivše Jugoslavije — i to po cijenama koje često uključuju i troškove posredovanja, jer veliki dio te robe nije ni proizveden u tim državama.
Hrvatska nezaobilazni uvozni gigant
Hrvatska prednjači sa uvozom vrijednim čak 5,41 milijardu KM, dok iz Srbije stiže roba u vrijednosti 3,83 milijarde KM, a iz Slovenije 2,39 milijardi KM. Sjeverna Makedonija i Crna Gora zajedno učestvuju sa dodatnih 395 miliona KM.
Međutim, struktura te robe otkriva puno dublji problem: ogroman dio onoga što BiH uvozi preko Zagreba, Beograda ili Ljubljane zapravo su proizvodi trećih zemalja, od prehrane do industrijskih komponenti. To znači da BiH često ne kupuje robu — nego kupuje posrednika, a posrednik naravno uzima svoju maržu.
Izvoz nedovoljan, RS i FBiH u istom problemu
Sa druge strane, BiH je u isti period izvezla robe u susjedne zemlje u ukupnoj vrijednosti 6,82 milijarde KM. Od svih država bivše Jugoslavije, jedino je razmjena sa Crnom Gorom završila u plusu. U sve ostale države — Hrvatsku, Srbiju, Sloveniju i Sjevernu Makedoniju — ostvaren je ozbiljan deficit, koji se naročito osjeti u privredi Republike Srpske i Federacije BiH, jer domaći proizvođači gube tržište na vlastitom terenu.
Posebno su alarmantni sljedeći podaci:
Hrvatska: deficit oko 2,5 milijardi KM
Srbija: deficit oko 2,1 milijardu KM
Slovenija: deficit oko 950 miliona KM
U Hrvatsku se najviše izvozi prehrambena i drvena industrija, dok Srbije kupuje metale i dijelove mašina, ali te brojke nisu ni blizu da nadoknade enorman uvoz hrane, kemijske industrije, energenata i gotovih proizvoda koji stižu u BiH.
Uvozimo mašine, izvozimo opremu — ali po niskim cijenama
Najviše uvezene robe u ovoj godini čine:
- nuklearni reaktori, mašine i industrijska oprema — 2,56 milijardi KM
Dok je najviše izvezeno:
- električne mašine, oprema i dijelovi — 1,48 milijardi KM
Ipak, domaći izvoznici često prodaju po cijenama znatno nižim od regionalnih i evropskih konkurenata, pa količinski izvoz ne znači i visoku zaradu.
Zašto je ovo opasno i kome se najviše isplati?
Činjenica da BiH kupuje ogromne količine robe koje može sama proizvoditi — od prehrambenih proizvoda do osnovnih industrijskih artikala — ukazuje na sljedeće ključne probleme:
Slaba domaća industrija, posebno prerađivačka.
Niska konkurentnost: visoki troškovi poslovanja, zastarjela oprema, mala produktivnost.
Masovni uvoz preko posrednika, koji diže finalnu cijenu za potrošače u BiH.
Nedovoljni kapaciteti kontrole uvoza, što omogućava ulazak robe sumnjivog kvaliteta.
Politike entiteta (uključujući RS) i države nisu usklađene i ne grade dugoročnu strategiju supstitucije uvoza.
Posebno je problematično to što se u BiH uvozi ogromna količina finalnih proizvoda koje domaće firme mogu napraviti, ali zbog birokratije, parafiskalnih nameta, visoke cijene energije ili sporih procedura — jednostavno nisu konkurentne.
Šta BiH može, a šta realno ne može da proizvede?
Postoji realna razlika između robe koja se mora uvoziti (visokotehnološka oprema, specijalizirani industrijski sistemi, farmaceutske komponente) i robe koju domaća privreda može praviti u dovoljno velikim količinama — ali nema uslove.
Upravo zato deficit raste iz godine u godinu, i u Federaciji BiH i u Republici Srpskoj.
Rješenje nije u zabrani uvoza — nego u transformaciji domaće privrede
BiH ne može, niti treba, potpuno zamijeniti uvoz, ali može:
- smanjiti troškove poslovanja
modernizirati domaću proizvodnju
poticati direktan uvoz bez posrednika
ojačati kontrolu kvaliteta uvezene robe
pojednostaviti izvoznu proceduru
ulagati u sektore u kojima već ima kapacitet (metal, drvo, elektrotehnika, IT, poljoprivreda)
Sve to zahtijeva zajedničku akciju državnih institucija i privrednih subjekata — jer bez toga, trgovinska bilanca sa susjedima će ostati hronično nepovoljna, a BiH će nastaviti da bude tržište tuđih proizvoda i profitnih marži.
