Ako je suditi prema dinamici zaduživanja, Bosna i Hercegovina sve više liči na zemlju koja vlastitu budućnost finansira novcem koji tek treba zaraditi. Dok se nekada o novim kreditima govorilo jednom mjesečno, danas se gotovo iz sedmice u sedmicu objavljuju nove aukcije, emisije obveznica i planovi zaduženja. Posebno se to odnosi na Republiku Srpsku, ali ni Federacija BiH nije ostala po strani.
Vlasti u oba entiteta posežu za unutrašnjim i vanjskim zaduženjima vrijednim milijarde konvertibilnih maraka. Međutim, upravo u Republici Srpskoj tempo novog zaduživanja izaziva najveću zabrinutost ekonomista, opozicije i dijela javnosti.
Dodikova matematika
Od početka godine Republika Srpska se zadužuje na više frontova – kroz trezorske zapise, obveznice, kredite kod komercijalnih banaka, međunarodna tržišta kapitala, ali i kroz aranžmane čiji detalji često ostaju nedovoljno poznati javnosti.
Uprkos tome, vlast tvrdi da razloga za zabrinutost nema.
Organizacioni sekretar SNSD-a Igor Dodik poručuje da njegova stranka od preuzimanja vlasti 2006. godine vodi računa o nivou zaduženosti Republike Srpske te navodi da je javni dug danas niži nego prije dvije decenije.
– Daleko smo ispod prosjeka zaduženih zemalja. Hrvatska i Crna Gora su dužne između 56 i 58 posto BDP-a, dok je Slovenija na nivou od oko 65 posto – naveo je Dodik.
Prema podacima koje je objavio, javni dug Republike Srpske iznosio je 55 posto BDP-a 2005. godine, dok je 2026. godine na nivou od 38 posto.
Međutim, kritičari upozoravaju da takva poređenja ne daju potpunu sliku. U zvanične podatke o javnom dugu često nisu uključene obaveze javnih preduzeća, pojedinih fondova i nižih nivoa vlasti. Upravo zbog toga ostaje otvoreno pitanje kolika je stvarna zaduženost Republike Srpske, ali i Bosne i Hercegovine u cjelini.
Dodik, lobističke mreže i institucionalni lomovi koji otvaraju pitanje hoće li BiH izdržati sljedeći veliki politički sudar
Stanivuković upozorava na "dužničko ropstvo"
Najglasniji među kritičarima je predsjednik Pokreta Sigurna Srpska i gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković, koji najavljuje proteste ukoliko vlast ne odustane od novih zaduženja.
On tvrdi da Vlada Republike Srpske planira dodatno zaduženje od 800 miliona KM, što vidi kao nastavak politike prekomjernog zaduživanja.
– To je dužničko ropstvo koje će vraćati i generacije koje tek dolaze. Djeca koja se danas rađaju već su zadužena – poručio je Stanivuković.
Prema njegovim riječima, planirano zaduženje veće je od čak 14 godišnjih budžeta Banje Luke.
– Kao da je jedino važno pobijediti na izborima, bez obzira na posljedice po građane i finansijsku stabilnost Republike Srpske – rekao je.
Stanivuković dodatno naglašava da se Republika Srpska zadužuje znatno više od Federacije BiH, iako Federacija ima približno dva i po puta više stanovnika i veću ekonomsku snagu.
Prema njegovim procjenama, kada bi se uračunali dugovi javnih ustanova i preduzeća, ukupno zaduženje Republike Srpske moglo bi do kraja godine dosegnuti četiri milijarde KM.
– Kada to prevedemo na svakodnevni život građana, dolazimo do zastrašujućih podataka. Četiri generacije jedne porodice nose teret dugova koji nastaju danas – upozorio je.
Nova blamaža Igora Dodika: Poređenja sa Slovenijom i tvrdnje o ekonomiji RS-a
Novi milioni uprkos kritikama
I dok se polemike ne stišavaju, Vlada Republike Srpske nastavlja s novim zaduženjima.
Za 22. juni zakazana je nova aukcija trezorskih zapisa, kojom je planirano kratkoročno zaduženje od dodatnih 50 miliona KM. Rok dospijeća ovih vrijednosnih papira je godinu dana.
Istovremeno, Vlada je usvojila izmjene odluke o dugoročnom zaduženju za 2026. godinu, kojima se predviđa povećanje planiranog iznosa za dodatnih 804 miliona KM.
Ministrica finansija Republike Srpske Zora Vidović izjavila je da će ukupno dugoročno zaduženje iznositi 2,5 milijardi KM, što je za više od 800 miliona KM više u odnosu na odluku usvojenu krajem prošle godine.
Prijedlog bi se pred narodnim poslanicima trebao naći po hitnom postupku.
Između statistike i stvarnosti
Dok vlast insistira da je nivo javnog duga pod kontrolom i ispod evropskog prosjeka, opozicija upozorava da građani žive sve teže, da privreda ne bilježi rast koji bi opravdao ovakav tempo zaduživanja i da se novi krediti koriste za krpljenje budžetskih rupa, a ne za razvojne projekte.
Istina se vjerovatno nalazi između političkih saopćenja i dramatičnih upozorenja. Međutim, jedno pitanje ostaje neizbježno: ako je ekonomska situacija stabilna, zašto Republika Srpska iz mjeseca u mjesec traži nove izvore finansiranja?
Građani Republike Srpske, ali i cijele Bosne i Hercegovine, imaju pravo znati ne samo koliko se vlast zadužuje, već i gdje završava svaki novi milion koji će na kraju vraćati upravo oni – kroz poreze, doprinose i budžete budućih generacija.
Hoće li se pokazati da su nova zaduženja investicija u razvoj ili uvod u ozbiljnu finansijsku krizu, pitanje je na koje odgovor neće dati političke parole, već ekonomska stvarnost koja se već nazire na horizontu.
