Krajina bruji od nezadovoljstva, a Vlada premijera Mustafe Ružnića suočava se s možda najdubljom krizom od svog formiranja.
Unutrašnji sukobi među koalicionim partnerima, sve glasnije negodovanje budžetskih korisnika i ogorčenje građana pretvorili su političku scenu Unsko-sanskog kantona u tempiranu bombu koja svakog trenutka može eksplodirati.
Svaka nova sedmica u kojoj ova, kako mnogi tvrde, na silu sastavljena vlast uspije da preživi, za mnoge Krajišnike znači samo jedno – novo poglavlje propadanja najzapadnijeg dijela Bosne i Hercegovine.
Posljednja afera koja trese vlast u Krajini izazvala je pravi politički zemljotres. Skupštinski zastupnici sebi su, bez mnogo buke i objašnjenja, podigli plaće i primanja na nivo koji je za većinu građana – nezamisliv. Dok porodice jedva krpe kraj s krajem, političke elite odlučile su dodatno napuniti vlastite džepove.
Ali ova odluka nije prva kap koja je prelila čašu – ona je samo posljednja u nizu.
U proteklom periodu plaće su rasle u pojedinim resorima i javnim ustanovama, ali ne svima. Kako tvrde brojni nezadovoljni radnici, povećanja su dobijali oni sektori u kojima sjede “podobni kadrovi”, dok drugi ostaju na minimalnim primanjima.
Tako danas u Krajini postoje javne ustanove u kojima pojedini uposlenici primaju i do 2700 ili čak 3000 maraka, dok u drugim institucijama radnici za mnogo teži posao jedva dobiju 1200 KM.
Ovakav sistem, tvrde kritičari vlasti, stvorio je osjećaj duboke nepravde.
Institucije koje bi trebale istraživati sumnjiva povećanja i nejednakosti u platama već dugo su, prema tvrdnjama mnogih, zarobljene u političkim raljama. Rezultat je poznata šutnja: niko ništa ne zna, a svi sve znaju.
Ćutanje je, izgleda, postalo službena politika. “Ćuti i pravi se glup” – upravo tako mnogi građani opisuju rad institucija koje bi trebale uvoditi red, disciplinu i pravdu.
Nezadovoljstvo u Krajini iz dana u dan raste. Ljudi sve glasnije pitaju kako je moguće da jedni rade za skromne plate, dok drugi – često bez vidljivog rezultata – primaju iznose kakve imaju radnici u mnogo bogatijim državama.
Situaciju dodatno pogoršava globalna kriza, inflacija i ratovi koji podižu cijene hrane, goriva i osnovnih životnih potrepština. Dok troškovi života rastu, političke plate – čini se – rastu još brže.
Krajišnici su poznati kao ljudi koji mogu mnogo izdržati. Ali istorija ovog kraja pokazuje i nešto drugo – kada granica strpljenja pukne, nezadovoljstvo se brzo pretvara u proteste i otvoreni obračun s bahatom politikom.
Koliko dugo će izdržati vlast koju mnogi već nazivaju najbahatijom vladom u novijoj historiji Krajine, teško je procijeniti.
Ali jedno je sigurno – nepravda najglasnije puca onda kada se najduže gomila.
