Vlada Republike Srpske je, po već dobro uhodanom obrascu ignorisanja ustava, zakona i odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u oktobru donijela niz rješenja kojima je – protivno svim pravnim normama – prisvojila državnu imovinu BiH i proglasila je svojinom Republike Srpske.
Riječ je o otvorenom, sistematskom i planiranom udaru na državu Bosnu i Hercegovinu, u režiji Milorada Dodika i njegovih poslušnika u entitetskoj vlasti.
Premijer RS-a Savo Minić 2. oktobra je potpisao dokument koji se može smatrati direktnim napadom na ustavni poredak BiH – “Rješenje o davanju saglasnosti za zaključenje ugovora o razmjeni nekretnina – šume i šumskog zemljišta u svojini Republike Srpske”.
Drugim riječima, Minić je potpisao rješenje koje legalizuje otimačinu državne imovine, a sve to pod maskom “razmjene nekretnina”. U konkretnom slučaju, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS-a razmjenjuje zemljište s građaninom Milenkom Gavrićem iz Banje Luke, i to na način da se državna imovina — šuma i šumsko zemljište u opštini Teslić, ukupne površine 28.138 kvadratnih metara — upisuje kao vlasništvo Republike Srpske.
Kao da to nije dovoljno, istog dana Vlada RS-a donosi još jedno rješenje, kojim Pravobranilaštvu RS-a nalaže da uknjiži još jedno zemljište, ovaj put u posjedu Đurađa Račića iz Banje Luke, površine 24.062 kvadratna metra, također kao svojinu Republike Srpske. Dakle, riječ je o sistematskoj pljački državne imovine, sprovedenoj kroz administrativne akte koji nemaju nikakvo pravno uporište.
Ignorisanje odluka Ustavnog suda BiH – državna imovina postaje Dodikov privatni feud
Podsjetimo, Ustavni sud Bosne i Hercegovine je još u oktobru 2021. godine donio odluku kojom su poništene odredbe Zakona o šumama RS-a, u kojima je bilo navedeno da šume i šumsko zemljište predstavljaju “svojinu Republike Srpske”. Sud je tada jasno naglasio da je državna imovina isključivo u nadležnosti države Bosne i Hercegovine, i da nijedan entitet nema pravo raspolagati tom imovinom, jer ona pripada svim građanima BiH, a ne entitetskoj administraciji.
U odluci Ustavnog suda BiH broj U-1/11, precizno se navodi da se pod pojmom “državna imovina” ne podrazumijevaju samo zgrade i objekti, već sve pokretne i nepokretne stvari koje su u rukama javne vlasti i koje služe za vršenje te vlasti. To uključuje i šume, šumsko zemljište, poljoprivredno zemljište, rijeke i druge prirodne resurse.
Još je važnije što se Ustavni sud pozvao na Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom, koji je donio visoki predstavnik međunarodne zajednice, a u kojem se nedvosmisleno kaže:
“Bez obzira na odredbe bilo kojeg drugog zakona ili propisa, državnom imovinom može raspolagati isključivo država Bosna i Hercegovina, kao njen titular, u skladu s odredbama ovog zakona. Svaka odluka, akt, ugovor ili bilo koji drugi pravni instrument kojim se raspolaže imovinom iz člana 1. ovog zakona suprotno odredbama ovog zakona, ništav je.”
Drugim riječima, sve što je Vlada Republike Srpske uradila – ništavno je po zakonu, protivustavno po definiciji i krivično kažnjivo po svakom pravnom standardu.
Politički inat kao sistem vladanja
Ovo nije izolovan incident – ovo je dio šireg plana Milorada Dodika da kroz administrativne i katastarske manipulacije de facto otcijepi resurse države BiH i prikaže ih kao “vlasništvo Republike Srpske”.
Dok Dodik svakodnevno poručuje da će “pravnu stečevinu EU poslati dođavola”, njegova vlada potpisuje rješenja, ugovore i “razmjene” kao da je Republika Srpska suverena država s vlastitim zemljišnim knjigama i pravnim poretkom. Takva politika nije samo opasna po stabilnost zemlje, već i direktan izazov međunarodnim institucijama, koje su više puta upozorile da će se svaki pokušaj raspolaganja državnom imovinom tretirati kao kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Ono što je posebno cinično jeste da Vlada RS-a te akte potpisuje s punom sviješću o njihovoj nezakonitosti, kao da izaziva reakciju – testira granice strpljenja pravne države i međunarodne zajednice.
Šuma po šuma, rijeka po rijeka – država nestaje u tišini
U praksi, svaki ovakav čin znači da državna imovina prelazi u entitetske ruke, da se kasnije može “legalno” prodati, iznajmiti ili ustupiti privatnim firmama bliskim vlasti. Tako šume postaju drvna masa za političke kumove, zemljište postaje građevinska zona za tajkune, a država Bosna i Hercegovina – sve manja, slabija i siromašnija.
Ovo nije samo administrativna prevara – ovo je tiha krađa teritorije i resursa, maskirana pečatom Vlade Republike Srpske.
Gdje je država?
U svemu tome, državne institucije BiH šute. Tužilaštvo BiH ne reaguje, Visoki predstavnik ne primjenjuje bonska ovlaštenja, a Vijeće ministara BiH ponaša se kao da se radi o administrativnom nesporazumu, a ne o otvorenom udaru na suverenitet države.
Dok Vlada RS-a upisuje šume i rijeke kao svoje, građani BiH mogu samo posmatrati kako država nestaje – hektar po hektar, parcela po parcela.
Ovo nije borba za šumu. Ovo je borba za državu. I dok Dodikov režim nastavlja da “razmjenjuje” imovinu koja pripada svima nama, pitanje više nije hoće li neko reagovati – već koliko dugo će Bosna i Hercegovina preživjeti ovakav pravni haos i politički inat.
