Možda nikada nećemo saznati koliko je Dodikova posljednja „kockarska“ srljajuća taktika sa novom „panslavenskom“ diplomatskom turom do Putina i Lukašenka, doprinijela da Evropski parlament u rezoluciji o sprovođenju zajedničke spoljne i sigurnosne politike EU u 2023. godini pozove na uvođenje sankcija, predsjedniku entiteta RS, ali zasigurna nije odmogla.
Dodik stigao u Antaliju i sreo se sa Еrdoganom
Potpuno je izvjesno da Dodikova diplomatska avantura sa huškačkom retorikom protiv BiH i secesionističkim narativom nije usaglašena na nivou institucija entiteta nego je njegov lični patent u teškoj i vjerovatno bezizlaznoj situaciji kada trpi sankcije SAD-a i Velike Britanije, a Sud BiH ( koji,inače, „ne priznaje“, ali dolazi na suđenje!?) protiv njega vodi ozbiljan sudski proces zbog nepoštivanja odluka Visokog predstavnika u BiH ( koga Dodik takođe karnevalski „ne priznaje“). To što ga baš skromni broj stranačkih „gavrana“ i dilbera , poput Kovačevića i Košarca frenetično i grozničavo, ali vrlo loše brani (ostali mudro šute ), podmećući prije svega Srbima u entitetu odavno tragikomičnu interpertaciju o Dodikovom nepokolebljivom patriotskom grudobranu i njegovoj orijaškoj borbi za interese RS „širom Planete“, kako bi, prije svega, umirili domaću scenu, ništa ne znači. Da znači, ne bi Milorad Dodik došao, metaforički, do izlaznih vrata kazina u kome je potrošio i zadnju marku i „žica“ pare za taksi do Banskih dvora ili Bakinaca.
Evropski parlament usvojio Rezoluciju: Pozvali na uvođenje sankcija Miloradu Dodiku
Ovdje prije svega treba razobličiti psihološku paradigmu koju entitetski predsjednik forsira kao navodnu političku snagu svoje „države“ a ona se ogleda u festivalizaciji lažne vitalnosti Dodikovih susreta sa liderima moćnih država kakvi su Putin i Erdogan u svrhu političkog stabiliziranja i jačanja entiteta. Vladimir Vladimirović i Recep Tayyip nemaju baš ništa zajedničko sa Miloradom. Oni i on dva su svijeta različita. Oni su potpuna neusporedivost. Mile je od njih jedino jači na vagi, što nema nikakvu težinu u međunarodnim odnosima. Potonja dvojica imaju ogromni potencijal i resurse, a Milorad Dodik nema ništa. Sve više je jasno da cilj koji je sebi lično postavio da se preko njih kao „vadi“ kao Mujo koga je mati karala ne što se kockao nego što se vadio, vodi u konačnici samo prema potpunoj izolaciji i „žicanju“ za taksi do Laktaša.
