Tragedija u Novom Sadu, u kojoj je u padu nadstrešnice na Željezničkoj stanici stradalo 14 osoba, ostavila je Srbiju u šoku.
Dok su porodice žrtava tražile odgovornost, javnost se pobunila, a režimski mediji su pokušavali skrenuti pozornost s političkih krugova bliskih vlasti. Najviše pažnje dobila je najava ministra građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, Gorana Vesića, da podnosi ostavku – potez koji su neki nazvali moralnim činom, a drugi prebacivanjem krivice na „žrtveno janje.“
Nedugo nakon Vesićeve najave, oglasio se vlasnik Pink Media Group, Željko Mitrović, poznat po bliskosti s Vučićevim režimom. Mitrović je na društvenoj mreži X hvalio Vesića kao „časnog čovjeka“ te njegovu odluku opisao kao „moralni, etički i politički čin.“ Ističući svoje dugogodišnje poznanstvo s Vesićem, Mitrović ga je svrstao među „deset najvrijednijih, najposvećenijih i najtalentovanijih ljudi u zemlji.“ U svojoj objavi, Mitrović nije skrivao ambiciju da se Vesić, ako ostane bez političkog angažmana, pridruži Pink Media Group na jednoj od „najviših pozicija u menadžmentu.“
Pozicija „moralnog čina“ i pitanje stvarne odgovornosti
Mitrovićeva izjava, međutim, nije prošla bez sumnji u njen stvarni motiv. U trenutku kada su mnogi okrivljavali institucije i ljude bliske vlastima za tragediju, Mitrovićevo izjednačavanje Vesićeve ostavke s moralnim činom djelovalo je kao pokušaj prebacivanja fokusa. Istovremeno, kritike opozicije su sve glasnije; mnogi smatraju da su upravo vladini postupci i propusti omogućili da do ovakve tragedije dođe, dok se odgovornost izbjegava upravo kroz manevre poput Vesićeve ostavke.
Mitrović je iskoristio priliku da se osvrne i na protivnike režima, nazivajući opoziciju „krvoločnim političkim skotovima“ koji, prema njegovim riječima, koriste tragediju za napad na vlast. Ipak, porodice žrtava i dio javnosti smatraju da je pravi problem u izostanku nadzora i odgovornosti unutar sistema, gdje se politička moć štiti kroz kontrolisane medije i vjernu elitu.
Vesić objavio da podnosi ostavku nakon tragedije u Novom Sadu
Mediji pod kontrolom i suptilno žrtvovanje „svojih“
Ova tragedija, osim što je razotkrila slabosti u infrastrukturi, bacila je svjetlo i na duboku vezu medija i vlasti u Srbiji. Mediji povezani s predsjednikom Vučićem pokušali su umanjiti odgovornost režima, povremeno mijenjajući priču o „krivcima.“ No, kad su napori za odvraćanjem pažnje iscrpljeni, Vesić se našao u ulozi „žrtvenog jarca“, nudeći ostavku kao čin izvinjenja javnosti.
Mitrovićeva bliskost sa srpskim režimom je javna tajna. Njegova izjava nije samo lična podrška Vesiću, već i signal podrške cijelom političkom sistemu koji se bori protiv kritika, pokušavajući se predstaviti kao moralni bastion u trenucima krize. Pink Media Group, kao jedan od ključnih medijskih igrača u Srbiji, igra ključnu ulogu u oblikovanju narativa koji Vučića i njegove ljude prikazuju kao branitelje naroda, dok se svaka kritika na njihov račun automatski interpretira kao čin „političke prljavštine“ opozicije.
Uloga Mitrovića u režimskom PR-u
Mitrovićeva izjava dolazi u pravom trenutku za režim, pokušavajući skrenuti pažnju s problema u nadležnim institucijama i podsjetiti javnost na, kako oni tvrde, visok moral onih u vrhu vlasti. Mitrović nije samo vlasnik Pink Media Group, već je i glasnik režima, čija uloga nije samo u informisanju, već i u usmjeravanju javnog mnijenja u korist Vučićeve politike. Njegova ponuda Vesiću, da preuzme vodeću poziciju u Pinku, može biti shvaćena kao još jedan znak solidarnosti, kojim Vučićevi ljudi ostaju „zaštićeni“ čak i kad preuzmu odgovornost u očima javnosti.
Poruka građanima i opoziciji: Ne dirajte naše ljude
Iza ove priče ostaje gorak ukus politizacije tragedije, dok javnost i dalje postavlja pitanja o stvarnoj odgovornosti. Porodice poginulih, opozicija i nezavisni mediji traže odgovornost onih koji su propustili osigurati građanima sigurno okruženje. Iako Mitrović šalje poruku solidarnosti s Vesićem, iako ih naziva časnim ljudima, u zraku ostaje pitanje – ko će odgovarati pred građanima? Jer za porodice žrtava i one koji traže pravdu, moralne i etičke poruke nisu dovoljne; oni žele konkretne promjene, odgovorne osobe i prave postupke, a ne geste sa pozadinom režimske zaštite.
Mitrovićeva podrška Vesiću odražava cijelu sliku srpskog režima – oni koji su „njihovi“ su zaštićeni, bez obzira na težinu situacije, dok opozicija i javnost ostaju suočeni s očitim pokušajima da se cijeli slučaj umanji i da krivica padne na one koji su najpogodniji za odstupanje.
