Izraelski sistemi protivraketne odbrane posljednjih dana neprestano oglašavaju uzbunu, dok zalihe presretačke municije postaju sve ograničenije.
Stručnjaci upozoravaju da trenutni kapaciteti, naročito municija manjeg dometa, nisu dovoljni da u potpunosti zaustave napade, što u konačnici pretvara sukob u utrku “ko će ispucati svoje rakete prvi”.
Kontinuirana eskalacija i ograničena upotreba
Od 28. februara, kada je počela intenzivna razmjena napada između Izraela, SAD-a i Irana, izraelska vojska ograničila je korištenje svog najsavremenijeg odbrambenog oružja kako bi sačuvala zalihe. Dvije iranske balističke rakete probile su izraelske sisteme u noći 21. marta, direktno pogađajući gradove Dimonu i Arad. Iran je pri tome koristio hipersonične balističke rakete Fattah-2. Prema izvještajima izraelskih medija, šest osoba je poginulo, dok je oko 180 povrijeđeno.
Izrael se oslanja na nekoliko nivoa odbrane. Na najvišem nivou je Iron-3, sistem dizajniran za presretanje balističkih raketa dugog dometa izvan Zemljine atmosfere. Iron-2 i sistem David's Sling koriste se za rakete srednjeg dometa, dok je na najnižem nivou “Gvozdena kupola”, namijenjena presretanju raketa kratkog dometa. Međutim, odluka izraelske vojske da u određenim situacijama koristi municiju manjeg kapaciteta pokazala se neefikasnom u neutralisanju napada dronovima i raketama iranske proizvodnje.
Tal Inbar, viši analitičar u američkom Udruženju za zagovaranje raketne odbrane, izjavio je: “Broj svih vrsta sistema za presretanje raketa je ograničen. Kako sukobi traju, zalihe se smanjuju, pa je neophodno vrlo pažljivo odlučivati šta koristiti i kada.”
Iran pažljivo koristi svoje resurse
Iran je od početka sukoba izveo više od 400 raketnih i dronskih napada na Izrael. Iako je tempo napada s vremenom smanjen, napadi ostaju konstantni. Strateški gledano, Teheran pažljivo raspoređuje svoje resurse, svjestan da će u narednim danima, ukoliko se sukobi prodube, upravo zalihe raketa odlučiti o ishodu rata.
Napad na civile i strah stanovništva
Stanovnici pogođenih gradova jasno osjećaju posljedice rata. 69-godišnji Ahmadiel Yehuda iz Dimone rekao je: “Ovo još nije gotovo”, naglašavajući očekivanje daljih napada, ali i svoj stav podrške vojnim operacijama koje su prethodno rezultirale gubicima u Iranu. Ran Kochav, bivši komandant izraelskih snaga protivzračne i raketne odbrane, ističe: “Pokušavamo proširiti odbranu na više ešalona i pomaknuti presretanje što dalje od tla. U nekim područjima to dobro funkcioniše, ali u drugim ne.”
Regionalna dimenzija i uloga SAD-a
Napadi Irana nisu ograničeni samo na Izrael. Američke baze u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i drugim zemljama Zaljeva takođe su bile meta napada. Ovaj razvoj događaja stavlja SAD u tešku poziciju – njihovi THAAD sistemi, dizajnirani za odbranu saveznika, zahtijevaju rijetke resurse i kompleksnu proizvodnju. Napad dronovima na američku bazu u Jordanu pokazuje da Iran nastoji osigurati stratešku prednost i smanjiti povjerenje u američku zaštitu.
Tom Karako, direktor Projekta protivraketne odbrane u Centru za strateške i međunarodne studije, ističe: “U posljednjih nekoliko sedmica trošimo višegodišnju proizvodnju. Čak i ako maksimalno povećamo proizvodnju, zamjena zaliha koje se koriste sada zahtijevaće godine.”
Dugoročne implikacije
Američki analitičari naglašavaju da rat protiv Irana na ovaj način nije održiv na duže staze. Ograničene zalihe presretačke municije, stalni napadi i eskalacija sukoba u regionu stvaraju situaciju u kojoj ni jedna strana ne može dugoročno garantovati sigurnost svojih civila. Sukob između Izraela i Irana već sada postaje test resursa, tehnologije i strateške izdržljivosti obje strane, s potencijalno katastrofalnim posljedicama za cijeli Bliski istok.
